Mrgodno oplakivanje iz radionice propovjednika prokletstva i očaja

“Grim Weepers” četvrti je album Lonesome Wyatta and the Holy Spooksa i prvi nakon četverogodišnje pauze i EP-a “Halloween is Here”.

Pauza ne znači da je Lonesome Wyatt mirovao, naprotiv, radio je punom parom s Those Poor Bastards, a snimio je i predivan album s Rachel Brooke, “Bad Omen“.

Kako stoji u jednom od opisa benda, oni sviraju tužnu i čudnu glazbu iz vremena koje nikad nije postojalo. Osim toga, Lonesome Wyatt and the Holy Spooks propovjednici su prokletog, očajnog i beznadnog countrya. To je primjetno i na “Grim Weepers”, od početka do kraja albuma.

Još se nisu istrošili svi potencijali zastrašujućeg, nelagodnog i čudnovatog, koji lebde oko glazbe i ukupne priče ovoga benda, pa je i ovo izdanje na tragu prijašnjih. Koncept ‘mrgodnih oplakivača’ na ovom je albumu zamišljen upravo kao oplakivanje, ali ne u smislu naricanja, nego stanovite ugode u očaju, tuzi i beznađu. Stoga i ove pjesme u konačnicu nisu samo tužne i teške, ili nelagodne i zastrašujuće. Atmosfera koja prevladava više je od toga. Ona donosi čudnovati mir i stoičko prihvaćanje teških, sumornih i potresnih trenutaka. Lonesome Wyatt glazbenik je koji donosi iskren pogled na aspekte života koje često smatramo neugodnima te ih pretače u glazbu s kojom ono strašno i uznemirujuće postaje podnošljivije.

Koncept prokletstva počinje već u prvoj stvari “Waiting for the End“, koja svojom jezivom atmosferom najavljuje ton albuma. Prateći vokal Eve iz Eva and the Vagabond Tales samo još naglašava taj desperantni zvuk, jer se njihova dva vokala odlično nadopunjavaju. Sljedeća “Moonlight“, sa stihovima “Moonlight, moonlight, I’m begging you to swallow me, I’m giving up the fight tonight” nastavlja s oplakivanjem, ali s iskričavijim zvukom, pa pjesma zvuči kao poskočica. U tome je draž Lonesome Wyatta da on uspijeva spojiti sumoran tekst s radosnim i poletnim zvukom. Naizgled paradoksalno, ali u svakom slučaju efektno i zanimljivo.

“Big Lie” i “Meaningless” progovaraju o nihilističkim temama destrukcije, besmisla i samoubojstva, a zvuče tipično wyattovski, dakle, riječ je o laganim i tužnim gothic country baladama.

Najljepša je numera na albumu “Hospital“, predivna balada, koja zvuči kao uspavanka za sve očajnike i oplakivače. Zvuk je hipnotičan i umirujuć, a tekst dovoljno potresan da se sasvim lako identificirati sa stihovima.

Lonesome Wyatt itekako je potreban glazbenoj sceni, jer svojom uvrnutom personom daje potreban začin jednoličnosti koja prevladava. “Grim Weepers” stvoren je za namakanje jastuka suzama, valjanje u očaju, plesanje na mjesečini i šetanje kroz mračnu šumu. Ili jednostavno, za slušanje u svakoj prilici.