Mračniji zvuk im je prijatelj

Jedni od prvaka big beata vratili su se sa šestim albumom kojeg su stvarali nekoliko godina, točnije šest, ne bi li polučio uspjeh svojih prethodnika.

Ovaj put su u procesu stvaranja pjesama i tekstova sudjelovali svi članovi benda što je za pohvalu jer se da osjetiti ta kohezivnost i sinkronicitet na albumu. Naziv albuma je referenca na pjesmu Colea Porthera “All Through the Night”, prije svega na stihove “The day is my enemy, the night is my friend.” Upravo ovaj drugi stih je naziv novog EP-a koji tek treba izići. I nije to bez vraga jer je album prilično mračan i eklektičan, osjeti se ta darkerska podloga koja čini okosnicu albuma. Elektronika koja je krasila prethodne uratke ovdje je povezana s malo rockerskijim elementima što je čini malo nasilnijom, a to i jest bio cilj albuma – pokazati kako se inače zabavniji žanrovi mogu transformirati u tamnije ruho i zateći vas svojom mračnom stranom. The Prodigy se nisu toliko odmaknuli od starog zvuka, ali vidi se da su zreliji i da su shvatili da je malo promjene dobro došlo.

Album otvara ujedno i najveći hit albuma “The Day Is My Enemy” u kojoj se ponavljaju stihovi Colea Portera u zaraznom refrenu.

Kao da su malo oštriji nego prije, što se prije svega vidi u “Get Your Fight On” koja je upravo najuspjelija na albumu jer je u njoj sadržano sve što su s ovim albumom htjeli reći – energetično i sa stavom koji se ne kompromitira što potvrđuju i stihovi; “Build up to critical mass, let loose the energy flash.“

“Nasty” je još jedna bomba koja vas pogađa ravno u glavu – dark electro numera sa zavodljivim orkestracijama i upečatljivim krajem koji podsjeća na “The Fat of the Land”.

Kako se primiče kraj albuma stvari su sve žešće i mračnije pa je tako “Get Your Fight On” privlačna i zarazna, a album se zatvara na najbolji mogući način s “Wall Of Death“, čistom elektronika stvari koja je efektna i smisleno zaokružuje cjelinu.

Album ima i lošijih stvari kao “Ibiza” i “Rebel Radio” koje se ne uklapaju u tu novu priču, nego nekako strše kao suvišne.

“The Day Is My Enemy” je jedno sasvim solidno ostvarenje s nekoliko potencijalnih hitova i par lošijih stvari, ali ukupni dojam je dobar. Ovaj nasilniji i mračniji zvuk se dobro uklopio s elektronskom podlogom i rezultat je zadovoljavajući.

Tolika pauza između albuma imala je svoj razlog jer su dečki napokon shvatili što žele, a to je ostati ukorak s modernim strujanjima, a opet zadržali su svoj stari zvuk. The Prodigy ili volite ili ne volite, a ukoliko ih dosad niste slušali, možda je vrijeme da im s ovim albumom date šansu.