Mračniji i bolji, idealna kombinacija za drugi album

Nakon svega nešto više od godinu dana nakon prvijenca, ponovno se oglasio američki indie pop rock bend The Drums s novim ostvarenjem pod imenom “Portamento“.

Jedno od vodećih mjesta na ‘BBC Sound of 2010’ kao da je porezalo krila bendu na prvijencu “The Drums” koji nije donio nikakav žar koji se eventualno očekivao spomenutim visokim izborom BBC kritičara za mlade izvođače koji će eksplodirati u tekućoj godini. Sada, na drugom albumu, mnoge stvari su jasnije sjele na svoja mjesta i možemo reći da na The Drums treba pripaziti.

Za razliku od prvijenca gdje se uvelike čuo optimistični pop zveket gitara i melodija, “Portamento” je donio zaokret k nešto tamnijim temama koje su posložene kao vrlo dobra cjelina bez pretjeranih iskakanja prema gore ili prema dolje, što se znalo događati na prvijencu.The Drums je u osnovi i dalje ostao vjeran svom indie pop zvuku dinamičnih ritam linija i milozvučnom zvonu gitara, ali očito se dogodio neki presudan moment u njihovim glavama kada su ovom zgodom album posložili dojmljivije nego prethodni. Je li razlog tome odlazak gitarista Adama Kesslera koji je otišao pod prijateljskim okolnostima, da bi se svega nekoliko (tje)dana kasnije saznalo da se i nisu baš tako rastali, tko bi znao, ali je taj prekid svakako barem djelićem utjecao na “Portamento”.

“Days” je ogoljena skoro na osnovne instrumente uz tek naznake post-snimajućih detalja, a kada tako nastupaju, onda su The Drum i najbolji. Razlog tome leži u vrlo razarajućoj pitkoj melodiji koju nosi new orderovski bas, dok se vokal stapa s takvim podlogama. “What You Were” zvuči kao da su The Strokesi otišli u pop vode i takvi zaželjeli obraditi The Beach Boyse i The Smithse, dok je najjači komad na albumu “Money” već od sredine ljeta ispromoviran kao singl.

Pomalo zastrašujuć omot albuma gdje je prikazan frontmen Jonathan Pierce crvenih očiju s fotke koja je slikana dok je bio još klinac sa starijom gospođom ne prikazuje ono što se u stvarnosti događa tijekom novog albuma The Drumsa. Nije nikakav vrag izašao iz njih, posebno ne iz Jonathana, jer bend i dalje pruža vrlo ljepljive pjesme uz karakteristične vokalne interpretacije koje su krasile i “The Drums”.

Kako (barem se tome nadam) svaki bend teži raditi bolju glazbu, tako možemo reći da je The Drums uspio u tom naumu. Naizgled mračnijim tonovima uspjeli su maknuti umjetnu ispoliranost koja ih je krasila na prvijencu i time zapečatiti svoj status jednog od najperspektivnijih gitarskih indie pop sastava.

U osnovi, neke prevelike razlike između albuma “The Drums” i “Portamento” nema, jer je novi album nastavio točno tamo gdje je bend prošlim stao, ali ove pjesme zvuče mnogo uvjerljivije, dinamičnije i prije svega raznolikije, pa “Portamento” nije toliko pravocrtan i ujednačen kao “The Drums”.