Mračnije i zrelije tj. dojmljivije

    1293

    Two Faces Of Gala

    Silver Tongues

    Datum izdanja: 15.10.2014.

    Izdavač: DIY

    Žanr: Alternative, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Where Do Boars Roam?
    2. Dirty Shoes
    3. Do’s & Don’ts
    4. Silver Tongues
    5. Pieces
    6. Indian
    7. You Should Know
    8. When
    9. Lica
    10. I Don’t Mind

    Nakon dva EP-a, došlo je vrijeme i za cijeli album.

    Two Faces Of Gala je nastao 2011. godine u Zagrebu i od tada se četvorka trudi skrenuti pažnju na sebe. Dosadašnje pjesme su im bile britke i žestoke, a na novom izdanju su htjeli postići jedan nivo više. U tome su i uspjeli jer “Silver Tongues” je u svojem većem dijelu potpuno nepredvidiv album.

    Nekad brze nebrijane stvari sad su proširili u teški stonerskiji zvuk, pa sada još bliže zvuče bendovima poput Queens of the Stone Age samo što ovog puta zagrebačka četvorka je skrenula i u psihodeličnije, progresivnije, a ponegdje i u ambijentalnije vode. Sve u svemu, vidi se napredak i pravo sazrijevanje benda.

    Uvodni instrumental “Where Do Boars Roam?” nikako ne bi naveo slušatelja na to što će na albumu slijediti jer minijatura ponajprije podsjeća na drone radove i autore poput Scotta Walkera (zadnjih nekoliko dekada). Ipak, već s drugom stvari “Dirty Shoes” kreće ono pravo. Upravo “Dirty Shoes” malo vuče na Erotic Biljana And His Heretics, pa se otvara možda jedno malo područje u koje bi Two Faces Of Gala mogli upasti.

    Muziku podržava

    Do’s & Don’ts” se vraća k zvuku kojeg bend najbolje prezentira, zvuku Hommeove ekipe, ali za ovu prigodu, kao da se nisu trudili previše, pa pjesma djeluje malo dosadnjikavo, predvidljivo u odnosu na ostatak albuma. Već naslovna skladba uvelike popravlja dojam s nekoliko preokreta u skladbi i vrlo moćnim riffovskim oružjem koje okupira sve pred sobom.

    Ako netko misli da su Motörhead na izmaku snaga, imamo i mi bendova koji bi ih, uvjetno rečeno, mogli zamijeniti. Skladbom “Pieces” Two Faces Of Gala razvaljuju kao Lemmyeva ekipa u najboljim danima, a frenetičan instrumental “Indian” samo potvrđuje dojam o zrelosti današnjeg zvuka benda.

    Do kraja albuma nastavljaju u jednakom žaru, ali sam kraj ipak možda nije na maksimumu kao početak i kraj albuma, a dio tog leži i u pjesmi na hrvatskom koja je jedina takva na albumu, pa ne vidim razlog razbijanju koncepta sa samo jednim izuzetnom (op.a. ostale pjesme su na engleskom ili su instrumentali).

    Veprić koji lagano odmara na biserima ukazuje na jednu mračnu stranu albuma što u konačnici preslušavajući album i skužimo. Album je vrlo ritmičan i dojmljiv, te svega par slabijih pjesama mu ne oduzimaju nepredvidivost koju ima. Zvukovno, u odnosu na EP-e od prije dvije-tri godine, jasno daju do znanja da su željni daljnjih poigravanja sa zvukom i da najbolje radove od njih još nismo čuli, iako skladbe poput “You Should Know” pokazuju da su mnogo naučili jer ovom pjesmom bi i Queens Of The Stone Age bili jako ponosni.

    Muziku podržava