Mračni dani našeg svijeta

Nastao kao još jedan projekt osmišljen u glavi multigenijalnog Arjena Lucassena, Stream Of Passion je 2005. godine objavio debitantski album “Embrace The Storm“, nakon čega je uslijedila duža pauza u kojoj se dogodilo ‘preslagivanje’ i prerastanje projekta u ‘pravi’ bend.

Arjen je otišao, meksička pjevačica Marcela Bovio (ex-Elfonia) preselila se u Nizozemsku, došli su novi ljudi, izuzev starosjedioca, basista Johana van Stratuma, i 2009. donijela je drugi album “The Flame Within”.

Njegov nasljednik “Dark Days” oslanja se na prokušanu formulu, kombinaciju Marcelinih vokala, heavy riffova, orkestralnih aranžmana, te lijepih melodija koje imaju mali oslonac i u latino ritmovima. Zanimljivo je slušati mirnije, emocionalnije ritmove, predvođene ženskim vokalima i orkestralijama, piano izvedbama i akustikama, koje svojom agresijom ‘razbijaju’ snažni gitarski riffovi, često i u dvostrukim izvedbama.

Također vrijedi istaknuti da svaka instrumentalna izvedba ima modulativne karakteristike, pa se tako, npr., piano može čuti u tihim, ali i u neuobičajeno razgoropađenijim izvedbama, gitare imaju finih, umirujućih clean solo dionica, naspram glasnih, distorziranijih riffova, a i bubnjevi također nude poveći raspon snage. Očekivano, perjanica albuma su Marcelini vokali, koji također moduliraju, od nježnih, sjetnih, pa sve do agresivnijih pjevanja i izvrsno predvode instrumentalne izvedbe.

Uz sve to, kombiniraju pjevanje na engleskom i španjolskom u nekoliko naslova, s time da je potonje vrlo ugodno i, rekli bismo, nenametljivo implementirano u pjesme i treba pozorno slušati da bi ga se čulo. Ili bolje reći da bi ga se doživjelo. Pjesme su srednjih duljina trajanja, ali kompleksne naravi s progresivnijim karakteristikama, u njima nema previše kontinuiranih melodija, a i ritmovi se mijenjanju, iako nemaju veliki manipulativni prostor (od sporih, pa do umjereno brzih su kretnji).

Hitoidnijom od ostalih čini se pjesma “Reborn“, koja će neke možda podsjetiti na Evanescence, a jedna od tužnijih je “Collide“. Lagani piano i harmonika na početku, duboki, osjećajni vokali i duplo pjevanje karakteriziraju baladu “Spark“, a srednjeritmičnoj “Our Cause” mračno/dramaturšku podlogu pojačavaju gudački dijelovi i piano, koji se ozbiljno suprotstavljaju gitarama, jedan je od naslova u kojima se pjeva (i) na španjolskom.

Drug dio albuma čini se energičnijim, s kontinuiranijim srednjim ritmovima, jačim i odrješitijim pjevanjima i instrumentalizacijama, s još jačim naglaskom na orkestralije, ali bez izostanka mrakovite atmosfere, a iz njega izdvajamo “This Moment“, s jačim udjelom piana i pjevanjima na španjolskom.

Možda bi za ovaj album bilo pogodno istaknuti kako je ‘najzreliji’ kojeg je bend napravio, no to se nekako čini preizlizanom frazom, iako bi odgovarao njegovu opisu. Bolje ipak spomenuti da je održao kontinuitet i Stream Of Passion ponovno prikazao utjecajnim predstavnikom symphonic metal scene.