Možda je sada pravo vrijeme da se bude ljut

Srđan Ćuk, alias General Woo jedan je od veterana hrvatske hip-hop scene. S biografijom kojoj ne mogu konkurirati ni najveći gangsta rap razvikanci, uz nekoliko svojih vjernih drugara kreirao je rijetku zvijer.

“Verbalni delikt” protestna je i prosvjetiteljska ploča, po starom principu ‘You name it, I’ll protest it’. U borbi protiv crne svakodnevice General Woo razvio je frontu lijevo, desno i centralno, i što god sirota svakodnevica napravila, dočekat će je opaki protunapad Ćukovih vrlo brutalnih riječi. Osim svakodnevice, Woo dotiče i glupost, površnost, zadrtost, pohlepnost i licemjerje političara, bankara, svećenika, estrade i ostalih javnih djelatnika.Iako obrađuje populističke teme, Woo u svom pristupu nije populist i ne ide na očit način prikupljati poene. Zapravo, Ćuk uopće ne prikuplja poene, on sugerira da ne postoji lagan put za poboljšanje sadašnjeg stanja. Koliko god govorio protiv crkve kao institucije, i to takve institucije kakva je, poput gorljivog, pomahnitalog svećenika, Ćuk apelira na izgovaranje istine, priznavanje stanja i brigu za drugo.Najveća vrlina ove ploče sposobnost je, koliko god General Woo bio ljut, da ne daje emocije onima koji jedva čekaju da na toj ljutnji i gorčini zarade (pritom ne mislim na Wooovu diskografsku kuću). Također, ispod svih naslaga srdžbe, Woo nudi nadu, koja nije lijepa i ružičasta, ali je ipak nada i treba joj dati šansu, koliko god to nadanje donosi pozitivan pomak s debljim kašnjenjem.

Mana nema mnogo: “Mene boli kurac” ipak zvuči kao da je djelo nadobudnog momka, a ne čovjeka u tridesetpetoj s dvadesetogodišnjim stažem u hip-hopu (kog vraga je reprizira na kraju?). Skrivena pjesma zaslužila je da ne bude skrivena. Zvuk i podloge su sirovi, nimalo umilni, kraj kojih bi i cviljenje pudlice zvučalo kao opako režanje.

U ovo doba kad je čovjek čovjeku vuk, svima bi bilo bolje da je čovjek čovjeku Woo: iskren, izravan i beskompromisan, mekog srca iza feferonske vanjštine (provjerite hipijevski refren “radost, ljubav, igra, ples” u “Zaustavimo nasilje”).

Kraj “Verbalnog delikta” hip-hop poezija teško da može biti tako katarzična (jedinu konkurenciju Woo ima u ‘bosanskom psihu’ Damiru Avdiću). S ovim albumom Woo postaje, uz Petra Preradovića, moj omiljeni general.