Moderna poimanja ’80-ih

    580

    Elisabeth Like a Dream

    Shadow

    Datum izdanja: 19.04.2016.

    Izdavač: Self-released

    Žanr: Indie Pop, Post-Punk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Shadow
    2. No Use To Pretend
    3. mine

    Život donosi razne prilike, pa je tako Aleksandra Plavšić prije petnaestak godina odlučila Beograd zamijeniti s Francuskom gdje i dalje živi i radi.

    Posljednjih godina, Aleksandri je zanimacija bend Elisabeth Like a Dream kojeg je osnovala s Myriam Bâ. Međusobno su podijelile hrpetinu instrumenata koje znaju svirati i postigle jednu vrlo smionu i smislenu zvučnu kulisu koja bi mogla uspjeti kod današnje mladeži (a i onih nešto starijih) jer sviraju mješavinu elektro pop rocka i post-punka.Kad bi ih uspoređivali s bendovima, vidljivo je da Elisabeth Like a Dream ima uzore počevši od Joy Divisiona naovamo, uključujući i najrecentnije bendove poput The XX, MGMT i sličnih.

    2014. su izdale svoj prvi EP jednostavno nazvan “Sing Sing”, a prošle godine je došao i njegov nasljednik u vidu novog EP-a “Shadow”. “Shadow” je poprilično dobro zaokružena priča od svega tri dijela koji svaki na svoj način pokazuje spoj retro pristupa i modernog zvuka na jedan pomalo underground način.

    Muziku podržava

    Glavna pjesma je svakako “Shadow“, jedna prekrasna pjesma zaraznog ritma i različitih elektroničkih dodataka, a zapravo je sve u nekoj pitkoj indie pop formi na kakvu mnogi današnji indieaneri padaju. Sporogoreća atmosfera i baršunasti vokali uz zvonkastu melodiju čine ju takvom da smo sigurni da bi postala hit da su ju napravili neki bend s Otoka.

    No Use To Pretend” je generalno u sličnom điru, ali nekako približena radovima The Raveonettesa kad bi se iz njihove svirke izbacile šumovite gitare. Obje navedene pjesme odlično će leći fanovima The XX-a, ali vjerujem da i ne samo njima.

    Posljednja “Mine” je njihova potpuna suprotnost. U njoj su se više poigrale elektronikom, pa možemo reći da tu ima ponajviše utjecaja Depeche Modea, Yazoo i sličnih bendova, pomalo pomiješanih s beatovima kakve zna proizvesti i Peaches.

    Kad sve to zbrojimo, jasno je da možemo pričati o jednom vrlo zanimljivom projektu koji je na zanimljiv način spojio glazbu ’80-ih s modernim poimanjima iste, pa cijeli EP djeluje vrlo koherentno i uvjerljivo. Iz tog razloga možemo Elizabeti poručiti da prestane sanjati i počne se primiti pravog posla jer jedva isčekujemo kako će to sve zvučati i na cjelovitom studijskom izdanju.

    Muziku podržava
    Stisni