Moderna Nirvana s novim albumom

    1875

    The Vines

    Melodia

    Datum izdanja: 14.07.2008.

    Izdavač: Ivy League

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Get Out
    2. Manger
    3. A.S. III
    4. He’s a Rocker
    5. Orange Amber
    6. Jamola
    7. True As The Night
    8. Braindead
    9. Kara Jayne
    10. MerryGoRound
    11. Hey
    12. A Girl I Knew
    13. Scream
    14. She Is Gone

    Da odmah u startu razriješimo jednu dilemu… Računajući sva četiri dosadašnja albuma, “Melodia” se nalazi u zlatnoj sredini, slabiji je od prvijenca “Highly Evolved”, mnogo bolji od katastrofalnog “Winning Day“, a taman negdje u rangu s prošlim “Vision Valley“.

    Nakon “Highly Evolved”, The Vines su odjednom postali zvijezde velikog kalibra što nisu znali iskoristiti. Slabi live nastupi (posebno na MTV-evoj dodjeli nagrada 2002.), bolest pjevača (Aspergerov sindrom) i vrlo loš drugi album “Winning Days” uzrokovali su nagli pad nakon kojeg se niti mnogo snažniji bendovi ne bi uspjeli oporaviti.

    Prije rada na trećem albumu, bilo je pitanje što nam mogu The Vinesi ponuditi, a ispostavilo se da su u stanju još uvijek napraviti solidnu ploču s nekoliko jakih singlova, a nazvali su ju “Vision Valley“. Zbog slabe prodaje, raskrstili su s bivšim nakladnikom EMI/Capitol (za četvrti ugovorni album je poslužila kompilacija “The Best of the Vines“), te se zaputili k manjem Ivy League za kojeg je izdan ovaj novi album “Melodia”.

    Muziku podržava

    Ne znam zašto su u posljednji čas promijenili ime albuma u “Melodia”, budući da se prvotno trebao zvati “Braindead”. Je li taj “Braindead” trebao biti neka autoironija na pjevačevu bolest ili su imali nekih drugačijih motiva (jedna se pjesma na albumu također tako zove), nemam pojma, ali znam da ovaj novi naziv mnogo bolje odgovara samom izdanju.

    Album je rađen po tipičnoj The Vines formuli jer ponovno tu ima psihodeličnih pop balada i post-grunge rockijanja. U takvom nizu pjesama ovaj puta se ističu ovi lakši momenti kao zanimljiviji i dojmljiviji, pa je vjerojatno to put kuda će se bend dalje razvijati, ako se, naravno, ne raspadne prije zbog manjka interesa.

    Minutaža albuma je nešto preko 32 minute na 14 skladbi, te kada bi se odbila najduža šestominutna “True As The Night“, dobija se pravi rockerski prosjek od dvije minute po pjesmi. To je svojevrsni plus i minus albumu, budući da žešće pjesme dobro zvuče u tako kratkom formatu, ali neke balade su jednostavno prekratke, pa zvuče nedovršene.

    Prva pjesma “Get Out” zvuči kao da se bend vratio u formu sa samog starta karijere, budući da je pjesma prava brijačina poput onih s najavnog albuma “Highly Evolved”. Nakon ovakvog starta, očekuju se veliki rezultati koji ipak nisu u cijelosti do kraja izraženi, pa album ubrzo dođe u jedan prosjek, ali solidan prosjek.

    Za ovu priliku, ponovno su ‘obradili’ svoju najdražu temu “Autumn Shade” koje jedino nije bilo na prošlom albumu. “A.S. III“, kako je za ovu prigodu nazvana je tipičnog zvuka kao i ostale iz tog serijala, vrlo psihodelična, na tragu kasnih ’60-ih. Svakako ponovno jedan od favorita albuma.

    Manger” je tipična američka pjesma s početka ’90-ih, najavni singl “He’s A Rocker” je previše predvidljiv, “Orange Amber” zvuči kao da su ju napravili teški narkomani pod utjecajem LSD-a, jednominutna “Jamola” podsjeća na hibrid The White Stripesa i Musea, dok je “True As The Night” jedna od najboljih i najcjelovitijih balada koju su ikad napravili.

    Drugi dio albuma, u stilu Nirvane, otvara “Braindead“, slijedi ju gotovo akustična “Kara Jayne” i “MerryGoRound” u kojoj ima jedno klasično Nicholsovo deranje (bez tog jednostavno ne ide). Kada bi Weezer pokušao obraditi Nirvanu dobili bi “Hey“, “A Girl I Knew” je na tragu Oasisa, za “Scream” sve govori njegov naslov, dok posljednja “She Is Gone” je jedan tribute The Beatlesima.

    Preslušavajući album, dobiva se dojam smirivanja benda s nadom da će uspjeti povratiti dio svoje stare slave. Povremeno briljiraju, a povremeno su vrlo prosječni, pa prečesta balansiranja između tih krajnosti dovodi do jednog prosječnog rezultata koji je mogao biti mnogo bolji.

    Svakako treba pohvaliti njihov trud i želju za daljnjim sviranjem s obzirom da su bili na vrhu i nekoliko minuta nakon žestoko ‘ruknuli’ glavom o pod, kao po staroj poslovici ‘tko visoko leti, nisko pada’, a što su The Vinesi osjetili na vlastitoj koži. Lagano se vraćaju i to mi je drago, a “Melodia” je šarolik i zabavan album, baš onako simpatičan…

    Muziku podržava