Moderna metal pobjeda Davida nad Golijatom

Kakvo smo mi sprdačinsko tržište, Bože mili… Dok u SAD-u metalcore broji četveroznamenkaste brojke bendova koji imaju konkretne ugovore, kod nas se i u 2013. godini sve svodi na entuzijazam i bendova i poslovne ekipe koja im pomaže.

I onda se dogodi da vam jedan album opali takvu šamarčinu da vam zbilja
postane žao kad se netko rodi u krivo vrijeme ili na krivom mjestu.

Subscale su, pogađate – naše gore listovi. Gitaristi Jay i Mario okupili su se oko moćnog kompjutera i brutalne riffove ugostili sampleovima, programiranim bubnjevima i čudima današnje tehnologije kako bi složili ultramoderan industrijalizirani metal album s odličnom elektronskom atmosferom. Tome su pridodani DJ Igor i vokal Karlo i eto konkretnog benda nastalog iz dubina bendova kao što su Machine Insufficiency i Mass Hypnosis. Osim konkretnog benda, eto nam još konkretnijeg albuma!

“The Last Submission” primjer je nečije predanosti i zaljubljenosti u muziku koju je danas moguće napraviti i u garaži, i u birtiji, ali i u spavaćoj sobi. Kada tome dodate činjenicu da je ovo napravljeno na ‘brdovitom Balkanu’, dobivate album koji je svoj metalcore predznak uspio spasiti od svih mogućih bjelosvjetskih (aka američkih) zamki – dosade, predvidivosti i neumornog ponavljanja.

“Interception” je obilježena In Flames blast-beatovima, a potvrda atipičnog pjevanja za žanr je “Antecedent“, stvar s bombastičnim preciznim zvukom, vokalnim gostom Matijom iz Machine Insufficiency i onime što me posebno iznenadilo za ovakav bend – ljudi božji, čuje se bas gitara!

Kako album polako ide iz minute u minutu, pjesme sve više dobivaju na kvaliteti, na slojevitosti i album polako počinje ploviti nekim novim prostranstvima. “Method And Manner” (također gostujući vokal Rino iz MBurns) brutalno je gaženje riffovima i pratećom mašinerijom koja je uspjela proizvesti apokaliptičnu atmosferičnost. I onda najkompletnija stvar albuma – “Pull The Threads“. Pogođen zvuk basa, ponešto melodičnih post-metal dijelova, zanimljive mirne gitarističke dionice preko masnog istrzavanja, pa bolni riffovi s urlicima “Where are we now?! What have you done?!” i eto nas na šest minuta pjesme koja definira ovakav bend.

I sad dolazimo do uporne terminološke novotarije u metal svijetu – djent. Nadao sam se da ću se tijekom svog života uspjeti držati postojećih žanrova i kombinirati ih, ali očito nam je bila potrebna jedna riječ koja bi obuhvatila taj brutalni duboki zvuk i zahtjevnu gitarističku tehniku. No, da ne davim, to je vrijedno spomenuti jer im na “Realization” gostuje Angel Vivaldi (i zanimljiv ženski vokal), na “Outreach” Paul Wardingham, a na naslovnoj (i mrvicu prerazbacanoj) i Andreas Sala, svi redom svjetska imena obilježena upravo tom novonastalom frazom.

Da upotpunimo popis gostiju – tu je i Dario iz thrash metalaca Violate (na “Endgame“), što zbrojeno pokazuje kako ovdje nije bila želja nabacati svojih sto ideja u deset pjesama, već dati frendovima i kolegama priliku da od ovog albuma naprave nešto što definitivno još nismo čuli na našim prostorima.

A pored djenta, još jednog izraza sam se malo bojao – groovea. Nekako smo navikli da se time opiše zabavna pumpajuća pjesmica, iako samo značenje riječi daje dobar dodatni opis Subscaleu. I groove, i industrial, i metal, i atmosferičan, i zvučan, i težak, i širok, i bolan (posebno riječi “The sun is slowly drowning/The fires are seeding black/The seas cover us with silence/Endless oceans wash our sins away“). Nešto što sam u zadnje vrijeme pronašao samo kod dosta sličnog projekta – američkog Cloudkickera. Da mu dodamo još Chimairine agresije možda bismo prišli blizu.

Dosta dijelova ovdje djeluje jako digitalno što izaziva potrebu da se u opis ubaci riječ ‘elektronski’, a bez pravog bubnjara dobili su priliku da svemu daju nadnaravnu sliku i zvuk gdje svaki instrument postoji upravo u službi same pjesme. Pa čak i vokal koji je kod djent i metalcore bendova jako često najveći kamen spoticanja i najveći razlog što nakon četiri pjesme svaki refren izaziva kolutanje očima.

Subscale nije savršen bend, “The Last Submission” nije savršen album, ali kolutanja zbilja nije bilo! Ni blizu…