Monkey3
The 5th Sun
Datum izdanja: 25.10.2013.
Izdavač: Napalm Records
Žanr: Psychedelic, Rock, Stoner
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nebrojeno mnogo priča ispričano je rock albumima, a one najuspješnije svakako su prenesene uz snažnu koheziju i interakciju stihova i glazbe.
Međutim, rijetkim bendovima to jednako vjerno pođe za rukom uz isključivo instrumentalne albume. Švicarski stoner-rock bend, Monkey3, ovogodišnjim je albumom uspio oblikovati i povezati kvalitetne atmosferične instrumentale u moderniziranu mitološku priču, kombinaciju grčkih i aztečkih vjerovanja, ispričanu na četvrtom albumu benda, “The 5th Sun“.
Monkey3 je osnovan 2001. godine, a tri godine nakon osnivanja objavljen je prvi album, “Monkey3”, kojim ‘kupuju’ ulaznicu za elitni klub stoner-rocka. Uspješnim “39 Laps” 2006. godine potvrđuju status velikih stonerskih nada, prvenstveno nasljedujući, tada još aktivni, nizozemski 35007.
Agresivne gitare ostalim instrumentima ostavljaju malo prostora za izražene dionice, čime ne postaju zamorne, uzmemo li u obzir česte prijelaze i promjene u strukturi pjesama. Produkcijski, album svoj oslonac ima u punoj dubini zvuka ritam sekcije, osobito ističući pokretački stroj bubnjeva. Dupliranjem glavnih riffova i održavanjem osnovne melodije kroz većinu pjesama, potencijal basa manje je iskorišten u usporedbi s prethodnim izdanjima, iako ne i potpuno istisnut iz prvog plana.
Album je grandiozno otvoren jednom od najpoznatijih priča grčke mitologije, onom o mitskom letaču Ikaru, čiji je tragični let izražen središnjom temom pjesme. Sredinu pjesme narativno preuzima Ikarov završni monolog, čije posljednje riječi prethode vraćanju glavnoj temi pjesme, ukomponiranoj u teatralni završetak. Ambijentalni space uvod u kombinaciji s neoprogresivnim klavijaturama, te suzdržanijim, usmjerenijim bubnjanjem otvara “Suns“, jednu od dvije pjesme u kojoj glavnu riječ, svojim šarolikim dionicama, vodi bas.
Monkey3 bend je masivnih, izgrađenih riffova, čija nesputanost je zaslužna za veliki broj njihovih ponavljanja, bez zagušenja pjesama s kompozicijske strane. Riffovi u “Birth of Venus“, koja bi se s lakoćom uklopila na ‘best of’ 35007-a, ili moćnoj, orijentalnoj “Once We Were…” su priklonjeniji hard, nego stoner rocku, a moćna produkcija omogućila je njihov potentan i sočan zvuk.
Završna pjesma albuma, “Circles” otvorena je smirenijim uvodom funky-jazz klavijatura, kojima se postupno priključuju ostali instrumenti, te se sredinom pjesme, nakon žestokog prijelaza, efektno vraćaju izvornoj Ikarovoj temi.
Ni četvrti album benda ne ruši visoko postavljenu ljestvicu prvog albuma, naprotiv, prilično ju premašuje, čime daje čvrstu nadu u nova jaka ostvarenja. Odvažnost i samouvjerenost isijavaju svakim odsviranim tonom, a svijet stoner-rocka može se osloniti na još jednog jakog igrača u svojim redovima.