Moćni debi moćnog trija iz Labina

The Mezcal Moon je labinski trio koji je lani ostvario zapažen nastup na 5. Croatian Blues Challengeu u Puli, što ih je dovelo do snimanja albuma za marljivu etiku Spona.

Album donosi dvanaest autorskih pjesama na engleskom jeziku koje potpisuje gitarist i vokal benda Mauro Černjul.Uvodna “Brand New Blues” pozicionira The Mezcal Moon kao srodnike power trija poput ZZ Top ili Gov’t Mule. Svirka je vrlo čvrsta, uvjerljiva i moćna. Držeći se suštinskih rock principa, gitara, bas i bubanj oslanjaju se samo jedni na druge za ostvarivanje dubinskog rock udara, temeljenog na tutnjavi ritam sekcije i čvrstom riffanju.Uskoro stvari dobivaju i druge tonove. The Mezcal Moon se ne oslanjaju samo na iskonske postulate rocka iz ’60-ih i ’70-ih, već je primjetan i utjecaj Seatlle zvuka ’90-ih. Černjul osim što je vrlo kompetentan gitarist ima i odličan, pravi hard-rock vokal. Ako kažem da na momente podsjeća na Iana Gillana, Ozzya Osbournea ili Chrisa Cornella, to može biti samo kompliment.

“Funky Swan Song” i naslovna “Mothertongue” zvukom (a i naslovima pjesama) očito vuku na Red Hot Chili Peppers, dok je odlična “Devil John Doe” s ubojitom slide gitarom, u maniri modernog garažnog bluesa u stilu Left Lane Cruiser, Black Diamond Heavies ili ranijih The Black Keys.

Sirovi, bazični, i svirački vrlo uvjerljivi rock koji sviraju The Mezcal Moon zvuči vrlo osvježavajuće u kontekstu hrvatske rock scene. Neće oni postati spasitelji te scene, no s obzirom kako zvuče na “Mothertongue” mogu bez pardona stajati rame uz rame s većinom stranih garage-blues-rock bendova koji nas svako malo posjećuju od pojave The White Stripes naovamo.