Miroslav Tadić: Za lijepe snove i pametnije dane

    415

    Miroslav Tadić

    Spavati, možda sanjati

    Datum izdanja: 20.06.2017.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Etno, Instrumental, World Music

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Čitavu noć slavulj…
    2. Zvira voda
    3. Duerme Negrito
    4. Ako si pošla spat
    5. Mana, Teus Cabelos
    6. Nana
    7. Happy 13
    8. Volcancito Dormido
    9. Ofelija
    10. Tiho noći.

    Novi album Miroslava Tadića zadivljujuće je ostvarenje instrumentalne glazbe te vjerojatno najuvjerljiviji instrumentalni album koji će se ove godine na ovim prostorima dogoditi. “Spavati, možda sanjati” u izvedbi i produkciji čarobnjaka klasične gitare svjetskog ugleda svojim se karakterom na tren zbilja učini poput spasitelja koji će svijet konačno umiriti, ‘spustiti natrag na Zemlju’ i pošteno uspavati. Eto, toliko je ovaj album svojom meditativnošću i emotivnošću zapravo moćan.

    To je jasno već s uvodom “Čitavu noć slavulj…” Arsena Dedića. Tamo gdje Dedić završava svoj epohalni “Homo Volans”, Miroslav Tadić kao da započinje neku novu sagu. U tom trenu “Spavati, možda sanjati” učini se kao kojekakav spin-off, drugačijeg senzibiliteta, ali podjednake artističke vizije. Shodno tome, lako se “Spavati, možda sanjati” može shvatiti kao posveta ili sredstvo podsjećanja na veličinu i besmrtnost umjetnosti.

    Uvod “Čitavu noć slavulj…” doima se kao sjetno i ponosno pripovijedanje o nekom prošlom vremenu. Boljem ili lošijem, to je sasvim subjektivno. Ali, kvragu, način na koji ovdje iz Dedića krene izvirati uvijek čudesna “Zvira voda” poput krajnjeg je upozorenja. Ovaj međimurski folklorni standard, uz magiju klasične gitare te obogaćen fretless basom i slide blues gitarama, pretvoren je u planetarno meditativno čudo psihodeličnog ugođaja na kojeg je teško ostati ravnodušan.

    Muziku podržava

    Nastavak albuma također čine Tadićeve interpretacije tradicionalnih folklornih skladbi ili pak onih kojima su autori dobro znani, a koje dijele neki zajednički senzibilitet bez obzira kojem geografskom području izvorno pripadale. Arsen Dedić u ruhu Miroslava Tadića sasvim se dobro slaže i s velikim Manuelom de Fallaom, mlađahnim Santiagom Vasquezom, kao i s Davorinom Jenkom, a međimurski i dalmatinski folklor, unatoč karakternim razlikama, svakako dijele zajednički nazivnik s onim nastalim ispod, primjerice, argentinskog podneblja.

    Sve to nekom magijom ovdje tvori neraskidivu cjelinu, smiruje sulude strasti i filozofijom opijajućih uspavanki odašilje direktno na počinak, pravac prema novom danu kad će se odlučivati pametnije. Pretpostavljam da ne treba dodatno pojašnjavati kako je sve što je Tadić za ovaj album probrao i vlastitim senzibilitetom obogatio vrhunski istkano virtuoznošću izvedbe. Rijetko se težište ovdje stavlja na kompleksnost izvedbe. Jedino “Nana” Manuela De Fallae po pitanju toga relativno odudara. No, u većinskom dijelu albuma Tadić težište prebacuje na iznimnu posvećenost minijaturama kao i minimalističkim folklornim standardima.

    To je još uvijek njegov dobro znani klasični/flamenco stil sviranja, no ideja albuma prije svega je, kako se čini, ipak uspavanka. Za lijepe snove i pametnije dane. Lokalna, međunarodna…? Dapače. No, i individualna razina bila bi sasvim dovoljna.

    Muziku podržava
    Stisni