Mir, mir, mir, nitko nije kriv

Budimo realni, ljudi – prije spominjanja benda koji je snimio ovaj album, vrlo je vjerojatno da će baš u svakom tekstu prvo biti spomenuta druga dva benda (negdje možda čak i tri). Ali, hajdemo probati biti obrnuti.

“Peace” je album od benda Vista Chino, koji su bili Kyuss Lives! koji su
bili Kyuss. Ali isto tako budimo realni – malo vas je koji to ionako
niste znali.

Par legendarnih albuma, par mladenačkih svađica, par zajedničkih ili zasebnih projekata i nekoliko tužbi (s Joshom Hommeom i jednim od basista Scottom Reederom) kasnije – eto nas u situaciji kada se okupilo tri četvrtine Kyuss postave iz doba “Blues For The Red Sun” i odlučilo svijetu podariti jedan nostalgični poklon. Pod poželjnom sjenom imena kojeg im je zabranio vođa Queens of the Stone Age.Naravno, Nick Oliveri je očito težak lik za suradnju, pa je u međuvremenu i on postao samo ‘počasni’ član benda, pa je Vista Chino Kyuss reunion (ako smo darežljivi) ili Kyuss tribute (ako smo zločesti) kojeg čine John Garcia, Brant Bjork i tzv. plug-and-play gitarist Bruno Fevery. U tom društvu i u ovoj postavi taj pridjev i nije toliko čudna stvar, jer smo solidni pokušaj mijenjanja legende već preživjeli s Williamom DuVallom u Alice In Chainsima.

Vista Chino nisu previše zafilozofirali. Više se može reći da su zvukom opet podsjetili na neku 1976., a da to ne bi bilo jako daleko od istine, Garcia je “Demon Cleaner” wannabe “Dargona Dragona” otpjevao na mikrofonu kojeg je koristio Jim Morisson (mene i dalje baš vesele tako muzički nebitne, ali zanimljive činjenice). Bez te činjenice, mislim da bi potencijal s “Planets 1&2” (čak je i Bjork malo zapjevao) pred 15-ak godina zvučao moćnije, žešće i glasnije.

Tako mi se čini i vokal po albumu. Totalno prepoznatljiv i teško kopiran, ali i nekako tiši i smireniji. A čini se da, ako su mogli u ’90-ima, mogli su si i sada dati malo više oduška. Nešto slično kao što su razvili i odradili 13 minuta dugačku “Acidize… The Gambling Moose“.

Bilo ovdje čarolije koje je Homme nesumnjivo unosio diljem “Welcome To Sky Valley” ili ne, ni kompletni Kyuss danas ne bi snimio album koji će nadjačati išta postojeće. Pa tako ni Vista Chino ne može postići još jednu revoluciju. Psihodeličnu pustinjsku revoluciju koju je ionako većina nas primijetila tek nakon Kyussovog raspada. Onda kada je već ‘Cirkus napustio grad’.

No, ono što definitivno stoji je činjenica da će pokoja od ovih pjesama dobro pasati između “Gardenia” i “Thumb” na nekoj od budućih turneja. Na kraju krajeva, čini mi se da su se zbog toga i skupili. A o stavovima njihovih stoner fanova da i ne pričam…