Minimalistički tulum

Predvođeni kantautoricom Josephom Conrad, berlinska grupa Susie Asado (očito imenovana po pjesmi Gertrude Stein) na novom albumu “State of Undress” se predstavlja u minimalističkom indie folk svjetlu koje će biti poznato i drago poštovateljima modernih folk heroina 21. stoljeća.

Muzički dio je smišljen i izveden hrabro, uživljeno i bez zadrške. Mogli bismo reći da instrumente gotovo da i ne sviraju, tek ih tu i tamo dotaknu tako da proizvedu neki zvuk – no esencija pjesama je prisutna i očuvana. Tekstovi pjesama ‘na papiru’ izgledaju kao da ih je pisao Sheldon Cooper kojem je prethodno netko podmetnuo piće s puno alkohola.Ukratko, “State of Undress” je naslov s razlogom. Nakita nema, a i klasične metode uljepšavanja i peglanja snimaka su, ako ne odsutne, onda bar jako dobro skrivene. Snimke nisu nametljive, ali su odsvirane i otpjevane kako spada: osjeća se bendovski pristup, svatko je od članova davao nešto svoje i na kraju se povezalo u suvislu cjelinu s malo nota koje su postavljene kako treba, gotovo svaka pjesma ima svoj fokus, glavu i rep. Temeljni instrumenti su žičani, uglavnom akustična gitara, no ima i violina, synthova te nešto udaraljki s jasnim smjerom prema svojim uzorima Tomu Waitsu i Patti Smith.

Uvodan trio pjesama razoružava skeptike, a ljupko posloženi vokali na “Citizen” hvataju uho, a slični postupak na “Under Under” imaju sličan efekt. Na potonjoj znamjetnu dionicu ima zavijajuća i škripeća violina, koja može i ne mora iritirati (u mom je slučaj više ovo prvo posrijedi).

“Zebra Stripes” je hrabra ekskurzija koja je grupi trebala kao poraz protiv Češke hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji na Eurobasketu. Da budem politički korektan, moglo se i bez toga, no u rasporedu pjesama kakav jest, jedna ‘otfiljena’ pjesma odgovara baš na tom mjestu na kojem se nalazi, jedino što se po osebujnom zvuku ne ističe još nekom kvalitetom.

“State of Undress” je tiha ploča koja razara svojom samouvjerenošću, timskim duhom te pametno posloženim melodijama.