Miki Solus: Ako te nema u njegovim pjesmama, nitko si

    674

    Miki Solus

    Muzika o nogometu, jazzu i palačinkama

    Datum izdanja: 27.10.2017.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Jazz, Punk, Rap

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Rep na harmonici
    2. Talent za pizdarije
    3. Zlatan Ibrahimović
    4. Život je palačinka
    5. Ožujak
    6. Talent show
    7. Lastavice (feat. Lucija Šerbedžija)
    8. Bugi vugi
    9. Penzioneri
    10. Sladoled na plaži

    Ako je za nešto talentiran, onda su definitivno u pravu njegove dvije sestre (starije) – ovaj momak koji se odaziva na ime Miki Solus talent je za pizdarije.

    Još od vremena kada se pojavio kao grobar koji se drznuo sahraniti Johnnyja, pa do danas kada pjeva o Zlatanu Ibrahimoviću i Jaredu Letu, naravno u falsettu, ili o prijatelju Alenu koji teško strada na audiciji u talent showu i kreće u krvavi osvetnički pohod, da bi nakon toga u slijedećoj pjesmi mrtav hladan otpjevao lijepi lirski duet s Lucijom Šerbedžijom o malim lastavicama koje lete na jug; ovaj reper, jazzer, punker, ali prije svega kantautor/šansonjer neskriveno uživa u svakoj sekundi onoga što radi.

    “Muzika o nogometu, jazzu i palačinkama” trebala bi zatvoriti muzičku trilogiju koja je započela 2011. godine s “Muzika sumnjive kvalitete“, a nastavila se sa “Muzika za djecu penzionere” 2015. godine, a iste godine je izašao i live album “Koncert za klavir, bas i cajon”.

    Muziku podržava

    U međuvremenu su izlazili singlovi, a najava za ovaj album bio je EP “Rep na harmonici” izdan prošle godine. Tako smo većinu pjesama s ovoga albuma već imali prilike čuti, ali skupljene ovdje na jednom mjestu čine jednu skladnu cjelinu vrlo lucidnih tekstualnih pizdarija koje su upakirane u hrpu muzičkih stilova u kojima ovaj umjetnik pliva kao riba. Od klasičnih rap nabrajalica, preko jazzy gipsy swinga, retro šlagera, polke, pa sve do divljeg drum’n’bassa, Miki i band tutnjaju kroz ovih deset pjesama.

    Sam izričaj banda donekle je evoluirao od prvog albuma koji je glazbeno bio nešto hermetičniji do danas kada je bandu pridodan i saksofon koji je poprilično obogatio zvuk ovoga albuma. I dalje je Miki kantautor koji je rekao ‘ne’ gitari i njeno mjesto popunjavao klavijaturama, harmonikom, a evo sad i saksofonom. Trenutno su mu u bandu Frane Visković na basu, Karlo Mrkša na bubnju i Branimir Norac na saksofonu, a Miki svira od klavijatura i harmonike do svega ostalog što treba i ne treba. Ekipa je to koja će se bez problema snaći i zabaviti ljude, a i sebe, u punom jazz clubu ili nekoj punkerskoj rupi u predgrađu, ili čak u okruženju šlageraša na recimo Opatijskom festivalu.

    Ako već poznajete Mikijev rad i njegovu diskografiju, ovaj album vas i neće toliko iznenaditi, ali svakako ćete uživati u ovih deset pjesama i nekim od tema koje niste mogli ni zamisliti, a ako vam je ovaj zajebant do sada bio nepoznanica, vjerojatno ćete se navući na ove duhovite uratke i nestrpljivo ćete čekati sljedeće.

    Moja velika preporuka je svakako ga pogledati s bandom uživo (ako imate priliku), jer sve što dobijete na albumima, na koncertima dobijete puta dva. A prva prilika je već 16. studenog u Tvornici kulture. Pa – ne propustite.

    Muziku podržava
    Stisni