Mike Oldfield gostuje Rammsteinu

Iako sam negdje davno čak i vidio nekakav video spot koji mi je ostavio negdje u glavi zacrtano ime In Extremo, moram priznati da nisam očekivao da će mi pod ruke pasti njihov live DVD. S početkom koncerta ovih veselih Nijemaca slika se iz moje glave okrenula za 180 stupnjeva. Dočekao me stage sa brodskim kormilom i hrpicom smiješno obučenih ljudi, koji su se porazbježali po svojim instrumentima.

Zanimljivi i pozitivno nastrojeni dečki u nekakvoj srednjovjekovnoj pomorskoj odjeći, s tetovažama i gusarskim pristupom primili su se gitare, bubnjeva, basa i hrpetine nekakvih gusli, gajdi, malih harfica, tamburica, violina i ostalih vragolija.

Prvi taktovi pjesme “Raue See” iznenađujuće su pokazali kako to sve skupa može dobro zvučati. Industrial zvuk sa zanimljivim tradicionalnim instrumentima definitivno mi se svidio na “Macht und Dummbeit” i sporoj, žestokoj i teškoj “Ave Maria“.

Iako su moju skeptičnost brzo uspjeli izbrisati, ostaje činjenica da se kroz puno 24 pjesme ipak ponavlja jako puno istih ili sličnih stvari. Apsolutno svaka stvar počinje s bubnjarskim udaranjem ritma po činelama, počeci su redovito ispunjeni melodijom na gajdama, slijede masne gitare, dubok zvuk i refren koji pokazuje onu pravu stranu njemačkog jezika koja pokazuje da zbilja najbolje paše na ovakvu glazbu.

Zarazne melodije na gajdama uvijek se vraćaju na veselim sing-slong refrenima na kojima frontman uvjerljivo pokazuje svoju karizmu kojom tjera raspoloženu Berlinsku publiku da plješće i skače.

Dalje se pjesme ponajviše odlikuju odličnim zvukom, a budući da sam se već navikao na zanimljive zvukove svakojakih instrumenata, preostalo mi je samo da ih pogledom pratim kako uvježbano skaču i mašu glavama.

Biseri koncerta su definitivno azijski nastrojena “Singapur“, ritmična “Ich Kenne Alles” i “Erdbermund” na kojoj se vidi ostavština Rammsteina s dobrim zvukom i vatrom koja šiklja s pozornice.

Dobar zvuk, zanimljiv scenski nastup, kombinacija industrial gitara i ritmova jednog Rammsteina i tradicionalni instrumenti pobjegli s “Voyagera” od Oldfielda stvorili su dobru ideju. Iako će i dalje ostati činjenica da je ovakav koncert zanimljiv na razini nekoliko odličnih rifova i zanimljivosti zbog gajdi i harfi, ipak se mora reći da ne zadržava koncentraciju kroz cijeli set.

Razlog tomu su slične pjesme i slične ideje koje same po sebi stvaraju glazbu koja nije ništa novo, već jednostavno nova kombinacija koja je u ovo vrijeme i više nego potrebna za neki uspjeh. Pa makar na njemačkom području. Glazba je fora, a još da znam o čemu pjevaju…