Mika i dalje živi u svom crtiću

Tijekom ove godine primijetio sam da se dosta djevojaka navuklo na Miku, libanonskog Engleza koji svojim ženskastim vokalom obogaćuje pop pjesmice koje spajaju zvuk od grupe Queen i Eltona Johna pa do novijeg Robbiea Williamsa na neki pomalo iritirajući način.

Njegov prvijenac “Life in Cartoon Motion” izdan je sredinom godine, a nosio ga je megahit “Grace Kelly”, koja se mjesecima nije skidala s prvih mjesta top-ljestvica zbog čega su svi i nesvjesno pjevušili melodijicu te ali i drugih singlova koji su nešto kasnije izašli. I to je bilo to, dobili smo novu zvijezdu.

Kako sve ne bi ostalo na samo jednom materijalu, menadžment se odlično dosjetio ‘ajmo pokupiti još nešto para na njemu pošto ne znamo koliki mu je rok trajanja’, pa se na tržištu u roku od nekih 9-10 mjeseci od izlaska debija našao i DVD “Live in Cartoon Motion“. A koja je tek to prijevara!

Koncert je održan u pariškoj L’Olympii, istoj onoj koju je prije godinu dana posjetio i Oliver Dragojević, ali za razliku od njegove nešto mirnije kazališne publike koja je samo pjevala refrene hitova, ovdje su fanovi, većinom tinejdžerke, maksimalno razgaljene, pjevaju, plešu, te odgovaraju velikim urlikom na svaki mig Mike koji je sretan da može uveseljavati toliku gomilu ljudi.

Zbog čega kažem da je ovaj koncert prijevara? Pa iz jednostavnog razloga… Odsvirane su sve pjesme, posudio je nekoliko njih od drugih autora, imao nekoliko introa u skladbe, a sve skupa ne traje sat vremena. Što bi tek ljudi rekli da se tako nešto dogodi kod nas, gdje je 80-ak minuta nastupa premalo!?

Nanizani su hitovi “Relax, Take It Easy” i “Big Girl (You Are Beautiful)” kojim je otvoren koncert, pa do “Grace Kelly” i “Lollipop”, kojom završava nastup. Između je i par prerada poput Eurythmicsove “Sweet Dreams (Are Made of This)” i “I Want You Back” Jacksons 5-a gdje se najviše vidi koliko Mika zaostaje za svojim uzorima, posebno u zavlačenju drugospomenute pjesme gdje je mali Michael Jackson mnogo uvjerljiviji nego on.

Koliki je to show za djecu, Mika prikazuje na samom kraju koncerta, prije pjesme “Lollipop“, kada se na pozornici pojave goleme životinje iz crtića, pa se uz laganu glazbu igraju ‘ringa-ringa-raja’, dok ih zečica (bubnjarica) sve ne baci na pod. Tada svi skidaju maske i krenu s “Lollipop” koja je svojom melodijom namjenjena klincima u vrtiću.

Dodaci su, rekao bih, standardni. Tu je niz spotova koji većinom odišu ’80-tima, nekoliko live izvedbi (jedna je iz nastupa kod Jools Hollanda), te filmić dokumentarnog karaktera “A Long Way from Home” koji prikazuje kako se Mika proveo na turneji središnjom Europom, s mnogo razgovora i slika s tih nastupa.

Mika se ponaša još kao klinac koji je slučajno završio na svjetlima velike pozornice, što se najbolje vidi na dokumentarcu, pa se tako može bolje shvatiti ideologija samog autora, te pjesme poput famozne “Lollipop”.

U svakom pogledu, ovo izdanje je nepotrebno, kratak koncert (nakon samo jednog albuma), nekoliko spotova i live snimki plus dokumentarac, daju dojam da se želi što više zaraditi u što kraćem vremenu. Mislim da bi bilo bolje da se primio posla te napisao pjesme za novi album, pa kroz godinu-dvije izda ovakvo slično, te mnogo zanimljivije izdanje.

Možda sam u krivu, ali zasigurno će biti još poneko slično DVD izdanje prije nego Mika padne skroz u zaborav. A do tad, možete skratiti vrijeme uz “Live in Cartoon Motion”, pa poslije crtića u krpe na spavanje.