Melankolija americane

    967

    Horse Feathers

    Cynic's New Year

    Datum izdanja: 17.04.2012.

    Izdavač: Kill Rock Stars

    Žanr: Americana

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. A Heart Arcane
    2. Last Waltz
    3. Pacific Bray
    4. So Long
    5. Where I’ll Be
    6. Nearly Old Friends
    7. Fit Against the Country
    8. Better Company
    9. Bird on a Leash
    10. Fire to Fields
    11. Elegy for Quitters
    12. Summer for Capricorns

    Horse Feathers nekad je bio solo projekt Justina Ringlea. Potom je došao Peter Broderick i bend je ozbiljnije stao na noge. Pa je Peter otišao, a Justin nastavio sam. To bi bila kratka biografija u nekoliko crtica.

    Cynic’s New Year” četvrti je album u karijeri Horse Feathers i sigurnim korakom spaja glazbu Fleet Foxesa i The Decemberistsa. U prijevodu, glazba Horse Feathersa je emotivna americana protkana baroknim slojem melodije uz zaigran raspon instrumenata, pjesma i melankolična melodija uvijek su u prvom planu.

    Možda baš ta fokusiranost na melankoliju americane ne dozvoljava Horse Feathersu da do kraja razmaše krila koliko god ona široka bila, jer se iz pjesme u pjesmu osjeća doza suzdržanosti koja u glavnim uzorima autora/benda ne postoji. Tek ponegdje glazba skrene u življe vode, dok je većinom podosta suspregnuta, iako nema potrebe za tim.Mogli bismo reći da Justin ima karakterističan vokal (kako je ovo lijepo diplomatski rečeno) koji možda neće zavoljeti svi. Njegov jecaj često zna biti i kamen spoticanja u interpretacijama pjesama, ali upravo zbog takvog načina pjevanja, tekstova i boje glasa pjesme poput “Better Company” ili uvodne minimalističke “A Heart Arcane” zvuče neodoljivo.

    Aranžmani u pjesmama vrlo su dojmljivi. Cijeli spektar različitih glazbala uklopljen je tako da na pravim mjestima daje energetsku injekciju i malo gdje se osjeća suvišnost gudača ili dodatnih žičanih instrumenata.

    Muziku podržava

    Ako tražite komercijalan americana album, “Cynic’s New Year” to zasigurno nije. Koliko god se pazilo na melodije, tako se također pazilo da one ne kliznu u onaj strogo potrošački sektor gdje će se sve zaboraviti nakon nekoliko slušanja. Za “Cynic’s New Year” možemo reći da se ubraja u one albume u koje treba malo dublje ući, višekratno ga preslušati da ga najbolje doživimo. To mu može biti vrlina, ali i mana, posebno za današnje društvo.

    Ono što je i više nego očito, albumu nedostaje pjesma vodilja, ono po čemu će album biti upečatljiv i prepoznatljiv. Kako slušamo pjesme, tako se one stapaju u jednu liniju, bez pretjeranih amplituda, lijepo, uhu ugodno, ali i na trenutke predvidljivo i ponegdje dosadno (kao naprimjer pretjerano prenemaganje u “Elegy for Quitters”). Šteta, jer sav materijal za odličan album je tu, pa je mala tragedija što je ovo tek malo iznadprosječan album.

    Muziku podržava