Melankolična punk rapsodija

    1238

    Descendents

    Hypercaffium Spazzinate

    Datum izdanja: 29.07.2016.

    Izdavač: Epitaph Records

    Žanr: Punk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Feel This
    2. Victim of Me
    3. On Paper
    4. Shameless Halo
    5. No Fat Burger
    6. Testosterone
    7. Without Love
    8. We Got Defeat
    9. Smile
    10. Limiter
    11. Fighting Myself
    12. Spineless and Scarlet Red
    13. Human Being
    14. Full Circle
    15. Comeback Kid
    16. Beyond the Music

    “Jednu jednosmjernu za devedesete, molim. Dužom rutom.”

    Prisere mi se na razne ovo-ono-nostalgičare, mudrijaše koji su sve proživjeli i čuli, dosadnjakoviće kojima je sve bilo bolje i pametnjakoviće koji muziku seciraju na vremenske epohe i žanrove iz subjektivnih razloga. S druge strane punk-rock devedesetih je nešto na što se cakle oči, vlaže uši i škakljaju jajašca. Nešto na što sam uvijek bio slab.Vremešni Descendentsi (formirani 1977.) su s “Hypercaffium Spazzinate“, prvim albumom nakon 2004. i drugim nakon 1996., okrenuli kazaljke i izbacili vrijeme i vrijemeplova – u 2016. zaploviti možete u 16 jednostavnih, energičnih, emotivnih, melodičnih i zabavnih punk-rock pjesama koje podsjećaju na najbolje dane žanra, samo nešto nježnije.E sad, pauzama išarana karijera Descendentsa na vrhuncu je bila u ’80-im godinama kad su svoj kultni status zaradili albumima “Milo Goes To College” i “I Don’t Want To Grow Up”. Svejedno, ovaj album miriše na devedesete i priznajem kako sam tek njim upoznao ovaj bend kako spada.

    Svi trenutni članovi benda fantastično barataju nostalgijom i koriste ju kao alat za svoj talent. Tu su prisutne tematike koje su aktualne bile i prije 30 godina, tu su emocije minus patetika, tu je šala na vlastiti račun, a tu su i ljutnja, energija, brzina, ozbiljnost i svjesnost. Tekstovi na papiru nisu određeni niti vezani za imena ili mjesta, te je lako povezati ih s bilo kojom svakodnevnom situacijom i služe kao univerzalne mini punk terapije. Svježini i raznolikosti u prilog ide činjenica kako liriku potpisuju tri od četiri člana.

    Muziku podržava

    U komponiranju, pak, djeluju kao kvartet i zvuče impresivno, naročito bas Karla Alvareza – tako nešto u punku dugo nisam čuo. Ako uzmemo u obzir i to da je dvojac Bill Stevenson – Stephen Egerton producirao album, a u studiju prvotnog je album sniman, onda je ovo zaista kolektivni uradak renomiranih punkera. Milo Aukerman, ikona benda i karikatura s naslovnica, pjeva snažno i melodično istovremeno. Pjesama ima čak 16, a trajanje albuma tek za minutu i nešto sitno prelazi pola sata.

    “Hypercaffium Spazzinate” je dokaz da su Descendents najzabavniji starci koji ne žele odrasti i najozbiljnija djeca koje nikako da ostare.

    Muziku podržava