Descendents
Hypercaffium Spazzinate
Datum izdanja: 29.07.2016.
Izdavač: Epitaph Records
Žanr: Punk
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Jednu jednosmjernu za devedesete, molim. Dužom rutom.”
Prisere mi se na razne ovo-ono-nostalgičare, mudrijaše koji su sve proživjeli i čuli, dosadnjakoviće kojima je sve bilo bolje i pametnjakoviće koji muziku seciraju na vremenske epohe i žanrove iz subjektivnih razloga. S druge strane punk-rock devedesetih je nešto na što se cakle oči, vlaže uši i škakljaju jajašca. Nešto na što sam uvijek bio slab.
Svi trenutni članovi benda fantastično barataju nostalgijom i koriste ju kao alat za svoj talent. Tu su prisutne tematike koje su aktualne bile i prije 30 godina, tu su emocije minus patetika, tu je šala na vlastiti račun, a tu su i ljutnja, energija, brzina, ozbiljnost i svjesnost. Tekstovi na papiru nisu određeni niti vezani za imena ili mjesta, te je lako povezati ih s bilo kojom svakodnevnom situacijom i služe kao univerzalne mini punk terapije. Svježini i raznolikosti u prilog ide činjenica kako liriku potpisuju tri od četiri člana.
U komponiranju, pak, djeluju kao kvartet i zvuče impresivno, naročito bas Karla Alvareza – tako nešto u punku dugo nisam čuo. Ako uzmemo u obzir i to da je dvojac Bill Stevenson – Stephen Egerton producirao album, a u studiju prvotnog je album sniman, onda je ovo zaista kolektivni uradak renomiranih punkera. Milo Aukerman, ikona benda i karikatura s naslovnica, pjeva snažno i melodično istovremeno. Pjesama ima čak 16, a trajanje albuma tek za minutu i nešto sitno prelazi pola sata.
“Hypercaffium Spazzinate” je dokaz da su Descendents najzabavniji starci koji ne žele odrasti i najozbiljnija djeca koje nikako da ostare.