Mediteranski jazz i soul

‘Svrstavanje glazbe u ladice’ uglavnom se izgovara s negativnim prizvukom. Time se valjda želi reći da je glazba umjetnost koja bi trebala biti slobodna, a ne zatvorena unutar granica žanra u koji ju se stavlja.

No, postojanje glazbenih žanrova je nepobitno, te se određena pravila
igre trebaju poštovati. Zna se što je npr. jazz ili reggae, a kao što
nećete daleko dogurati igrajući košarku po nogometnim pravilima, nećete
ni svirajući HC punk za jazz publiku.Volim i slušam mnoge glazbene žanrove, no kako je život na ovom svijetu ipak kratak, da se ne dovedem do količinskog zasićenja dublje sam se posvetio samo nekolicini koji me privlače dijelom jer sam na njima odrastao, a dijelom jer mi valjda prirodno leže. Da bi me nešto iz drugih dijelova glazbenog svijeta, kakav je jazz, privuklo, obično je potrebna nekakva dodirna točka s afinitetima, ukusom ili općenito svjetonazorom kojeg inače imam. Crossover, fusion, odnosno miješanje s drugim glazbenim vrstama može pomoći, no kao prvo taj fusion često zna biti precijenjen i ne mora sam po sebi biti garancija kvalitetne muzike, a kao drugo prelaženje, odnosno brisanje granica između žanrova više je pravilo nego izuzetak u modernom dobu u kojem je sva snimljena glazba svima dostupna, pa se slušatelji više ne ograničavaju na usku žanrovsku paletu. Više je riječ o tome da se u nekoj glazbenoj priči mogu pronaći odmah onako na prvu.

I zato volim splitske džezere Black Coffee.

Black Coffee uspijevaju spojiti jazz s dalmatinskom i mediteranskom glazbom i duhom, bez uobičajenog prenaglašavanja i mitologizacije etno motiva. Njihova glazba uvijek ostaje jazz, no to je jazz odsviran na takav način da vam i u kontinentalnoj zimi može dočarati okuse, zvuke i mirise Dalmacije i Mediterana.

Njihov novi album zove se “Maneštrun“, kolekcija je studijskih i snimki uživo, a na naslovnici se nalaze i oznake ‘etno’, ‘soul’ i ‘jazz’ koje daju naslutiti što se na njemu nalazi. Prema njihovim vlastitim riječima, Renato Švorinić i Jadran Dučić Čićo ovim su albumom pokušali sumirati sve svoje kolaboracije proteklih nekoliko godina, te estetska promišljanja koja su ih u tom periodu zaokupljala, a to su hrvatska glazbena baština, mediteranski izričaj, mainstream jazz i jazz pjevačice.

Album otvara obrada The Beatlesa “Come Together” koja je pretvorena u sexy soul zahvaljujući grooveu Black Coffeea i vokalu Martine Thomas, Zadranke rođene u New Yorku. Slijedi ništa manje zavodljiva, egzotična “Haitian Cultus” u kojoj uz Martinu koja porijeklo vuče s Haitija gostuje i autor pjesme Daniele Di Bonaventura.

S Di Bonaventurom Black Coffee su odsvirali još tri pjesme na albumu. “La Mia Terra” još je jedan njegov original i reprezentativan je primjer modernog mediteranskog jazza, na kojeg se izvrsno nastavlja jazz čitanje tradicionalne “Jute san se zajubi” i Runjićeve “Zelenu granu s tugom žuta voća“, koje pokazuju da i kod nas ima takvih pjesama koje se, ako ih se da u prave ruke, mogu prepoznati kao ono što jesu – bezvremeni standardi. Glavna riječ, odnosno melodija prepuštena je Di Bonaventurinoj bandoneon harmonici, dok Švorinić i Čićo zauzimaju poziciju prekaljenih meštara svog zanata koji drže dinamičnu i kompaktnu ritmičku podlogu, iskačući povremeno u prvi plan s odmjerenim solažama.

Na albumu se nalaze i tri kolaboracije s velikim Boškom Petrovićem, snimljene uživo u ožujku 2010. S njima se skreće prema klasičnom jazzu, odnosno obradama standarda Dukea Ellingtona, Rodgersa i Harta, te Theloniousa Monka koje su ukrašene Boškovim magičnim dodirima po njegovom vibrafonu.

Album zatvaraju tri pjesme u kojima gostuje Tammy McCann iz Chicaga, pjevačica čija boja i raspon glasa daju do znanja da je riječ o rasnom vokalu. Pjesme u kojima ona pjeva također se bave klasičnijim jazzom, odnosno jazz baladama uz dodatak malo swinga. Na albumu su još svirali i Nico Menci i Ivan Ivić koji su na pianu često preuzimali glavnu instrumentalnu ulogu.

Black Coffee svojom su kvalitetom davno izašli iz okvira Splita i Dalmacije, no pritom su svojim glazbenim bićem uz njih ostali neraskidivo vezani. “Maneštrun” je ujedno i posveta i prvoklasni dodatak glazbenoj baštini tog podneblja.