Media stres su na pravom putu

    754

    Media stres

    E.V.I.L. 2

    Datum izdanja: 25.01.2016.

    Izdavač: Self-released

    Žanr: Alternative

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Nations
    2. Right or Wrong
    3. Consolation
    4. End Times
    5. Hope

    Moram priznati da je lijepo pratiti razvoj nekog benda od najranije demo faze, pa do sve zrelijih momenata. Čakovečka trojka pod imenom Media stres su najbolji primjer za to.

    Prošlo je tri godine od njihovog najavnog EP-a i danas slobodno možemo reći da su zaokružili jednu cjelinu s drugim nastavkom EP-a “E.V.I.L.“. Naravno, nije to samo zaokruživanje kao album, već ciklus sazrijevanja od demo benda do benda koji jasno zna što želi i ono što je još bitnije, zna to postići.Još u najranijim danima bilo je jasno da poprilično duguju alternativnom (američkom) rock zvuku iz ’90-ih, a sada bih se usudio nadodati i mnogobrojne modernije bendove koji su zenit svoje popularnosti dostigli u posljednjih desetak godina, ponajprije Muse i Foo Fighterse, ali od utjecaja tu se mogu isčitati i mnogobrojni manji bendovi.

    Današnji zvuk Media stresa je definitivno masivniji i time se nimalo ne odaje da su formacija gitara+vokal/bas/bubanj, već bi mnogi mogli pomisliti da su deblji za barem člana ili dva. Ta masivnost u zvuku, donijela je još i lakšu prohodnost, da ne kažem hitoidnost, u pjesmama, pa uz malo sreće bi se ova priča mogla sasvim lako zakotrljati u pravom smjeru.

    Muziku podržava

    Kad kažem da im je Muse jedan od pokretača inspiracije u skladanju pjesama, to toliko čak i ne ide na glazbene forme, koliko na post-apokaliptične tekstove kojima se cijeli “E.V.I.L.” bavi. Naravno, nakon teških stvari, dolazi i tračak nade i spasenja što su dečki fino zaokružili na ovom izdanju.

    Kad kažem da im je Foo Fighters jedan od pokretača inspiracije u skladanju pjesama, tad mislim isključivo na glazbu koja spaja alternativni rock s modernijom produkcijom, odnosno daje im dozu radiofoničnosti pjesama. Teško da će Media stres ikad postati veliki kao Grohlova, ali njihov iskorak u tom smjeru je i više nego hrabar i smion.

    Uvodna “Nations” je nešto teža pjesma vođena bubnjarskim introom te eksplozijom riffovlja u refrenskom dijelu (upravo taj dio zamjenjuje klasičan refren), a nakon nje slijedi skoro pa ponajveći potencijalni hit u njihovoj karijeri “Right or Wrong” koja udara na prvu i vjerujem da će je mnogi staviti na ‘repeat’. U njoj se najviše osjeća utjecaji Musea, a posebno su dojmljivi prijelazi u pjesmi.

    Nakon tog je sasvim jasno da se album raspojasao i očekuju se velike stvari što u dobrom dijelu i dobivamo. “Consolation” je prljava garažna pjesma s vrlo zaraznim refrenom kojeg podižu back vokali, “End Times” najviše odskače svojom ritmikom, a ujedno i vrlo dobro pokazuje progresivnu stranu albuma, dok sve završava u posljednjoj “Hope“, najdužoj pjesmi koju je bend dosad skladao (skoro je dvostruko duža od ostalih pjesama) i tu se ponovno dokazuje koliko su moćni i zreli, sposobni zavladati alternativnom scenom ako im se dozvoli.

    U nekim trenucima, Media stres me podsjećaju na nikad prežaljeni Ruiz jer dijele mnoge sličnosti. Ipak, oba benda imaju svoj put, a za Media stres mogu ustvrditi da su na pravom putu. Svakim novim izdanjem pokazuju što su novog naučili i dok će ići takvim koracima, uopće ne sumnjam u njih i uspjeh.

    Muziku podržava
    Stisni