McCartney na latinskom

    2033

    Paul McCartney

    Ecce Cor Meum

    Datum izdanja: 06.10.2006.

    Izdavač: EMI Classics / Dallas Records

    Žanr: Klasika

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Spiritus
    2. Gratia
    3. Interlude (Lament)
    4. Musica
    5. Ecce Cor Meum

    Ecce Cor Meum” (‘Evo srca mojega’) četvrti je album klasične glazbe Paula McCartneyja i njegov drugi oratorij. Prvi je “The Liverpool Oratorio” iz 1991. godine, koji je, poput ovog, bio naručen. Prije osam godina Anthony Smith, tadašnji ravnatelj Magdalen Collegea na sveučilištu Oxford, zamolio je Paula da napiše glazbu koja bi poslužila kao službena glazba nove koncertne dvorane tog kultnog sveučilišta i to u formi korala, koji bi se pjevao u cijelom svijetu poput Handelovog “Mesije”.

    Pisanje glazbe za ovo ugledno sveučilište je tradicija koja se godinama ukazuje prestižnim skladateljima pojedine epohe. “Za mene je to bio problem, jer nikada nisam pisao takvo djelo. Trebalo mi je neko vrijeme da naučim kako skladati koral za zbor. Da se radilo o pjesmi poput one koje sam pisao za Beatlese, pogodio bih iz prve, ali ovo je bila potpuno nova igra”, objasnio je McCartney.

    Oratorij je napisan dijelom na latinskom, dijelom na engleskom jeziku, a sastoji se od četiri prizora i središnjeg interludija. Producent djela je John Fraser, a izvode ga Kate Royal (sopran), dječaci Kraljevskog zbora iz Cambridgea (King’s College Choir), dječaci Kolegija iz Oxforda (Magdalen College Choir) te slavni orkestar Academy St. Martion In The Fields. Iako latinski naziv djela upućuje na njegovu duhovnu vrijednost, “Ecce Cor Meum” nikako nije isključivo religiozno djelo.

    Kao što je često slučaj s naručenim djelima, stvaranje ovog djela također je potrajalo duže nego što je bilo planirano. Za “Ecce Cor Meum”, McCartneyju je trebalo čak osam godina, što zbog drugih projekata koje je ostvario u tom periodu, što zbog burnih zbivanja na planu privatnog života. U razgovoru za Times Paul je otkrio kako je stvaranje toga albuma počelo u vrijeme kada je oboljela njegova prva supruga Linda, koja je u ožujku 1998. godine umrla od raka dojke. Bivši je član skupine The Beatles istaknuo kako je izuzetno teško podnio smrt svoje supruge, te da dvije godine nije mogao stvarati glazbu. To je uveliko utjecalo i na ugođaj u “Ecce Cor Meum”.

    Muziku podržava

    McCartneyjeva bol zbog gubitka utkana je u tugaljive melodije, koje ipak ne pribjegavaju pukoj patetičnosti. To je posebno vidljivo u kratkom interludiju (“Lament“) u sredini djela. Tema koju svira oboa (u pratnji glasova, bez riječi), iako nostalgična, suprotno naslovu, ipak odaje dozu optimizma. Zanimljivo je kako je McCartney ovim četverominutnim interludijem bez riječi rekao možda više nego ostatkom djela.

    Spiritus, spiritus, lead us to love. Spirit of holiness, teach us to love. Spirit, show us how to live in pure love” – tim riječima započinje “Spiritus“, prvi prizor ovog oratorija. Većina McCartneyjevih tekstova opće su poruke ljubavi koje ovo djelo čine jednako prikladnim za koncertne dvorane ili crkve, muške ili dječačke zborove. U pojedinim trenucima pop fanovi će prepoznati određeni motiv ili zvuk instrumenta. Jedan od primjera je i McCartneyjeva naklonost piccolo trubi poznata još od stvaranja “Penny Lane”, koju pokazuje i ovdje, ponovno istražujući njene mogućnosti.

    “Spiritus” je možda i najrazrađeniji stavak. McCartney je svojim pristupačnim melodijama tradiconalnom koralu udahnuo dašak modernog vremena, poštujući pritom englesku tradiciju, od Sira Edwarda Elgara, također samoukog skladatelja pa sve do suvremenih djela Johna Tavenera.

    U prizoru nazvanom “Gratia” prepoznat ćete stvaratelja pjesme”Yesterday”. Još jednom nam je dokazao da ne mora sva dobra glazba ostaviti slušatelja emocionalno iscrpljenim. Pa ipak, njegove jednostavne melodije izazvat će kod slušatelja cijeli niz najrazličitijih emocija. Libretto nije uvijek sofisticiran pa tako u ovom prizoru riječi teksta glase: “How the rivers flow / We may never know / But it goes to show /Something is there.”

    Sopranistica Kate Royal svojim jakim, upečatljivim sopranom ipak pronalazi način da te jednostavne riječi izdigne iz banalnog. Svojim liričnim melodijama popraćenim gudačima i flautama, “Gratia” se nakon melankoličnog uvoda pretvara u veselu pastoralu.

    Vokalne mogućnosti dječačkog zbora dolaze do izražaja u trećem prizoru “Musica“, kojem svakako nedostaje pokretljivosti i inventivnosti što slušatelja dovodi do zamora.

    Najopsežnijim prizorom po kojem je oratorij i nazvan, “Ecce Cor Meum”, zaključeno je djelo koje teško da će postići ono što je uspjelo Handelovom “Mesiji”, a čemu se Smith nadao. Pa iako je malo vjerojatno da će ga pjevati mladi diljem svijeta, sigurno će naći mjesta u fonotekama ljubitelja kako klasične glazbe, tako i fanova The Beatlesa.

    Hans Keller jednom je istaknuo kako je razlog zbog kojeg je je Bartok mogao u kvartete unijeti svježinu upravo taj što sam nije bio gudač. Situacija je slična s McCartneyjem, jednim od velikana pop kulture dvadesetog stoljeća. Iako njegovo skladanje klasike nije prešlo granicu od dobrog ka odličnom, njegov pristup je nov i neopterećen i razlikuje se od onog profesionalaca.

    Možda baš zbog toga “Ecce Cor Meum” posjeduje određenu jednostavnost, koja nalazi put do srca slušatelja.

    Muziku podržava