Maxiću čuvaru mili, svojom snagom me zakrili

“Another day, another strike!” urla Max na “Seek’n’Strike” koja je njegovu karijeru zaskočila još tamo davne 2002., a tu njegovu predanost metalu i stalnom pozicioniranju među recenzentskim stupcima mogli bismo počastiti s ‘Another day, another album’.

Kratki uvod dovoljno je složiti od albuma “Savages” iz 2013. (točnije, prije 22 mjeseca), njegove nedavne autobiografije i činjenice da je između nagurao treći Cavalera Conspiracy i Killer Be Killed. Nije loše, reklo bi se, zar ne?!Nakon 10. albuma njegove post-Sepultura terapije, teško da se ima puno toga reći o novom groove riffu, o brzom thrash ritmu ili o njegovim vokalnim eskapadama. A pod ‘vokalnim’ se nikad nije radilo o njegovom nepogrešivom growlu (kojeg u živo teško može ponoviti), već o tekstovima koje je netko negdje odlično nazvao ‘Maxizmima’.Iako veli da se na ovom albumu poigrao s temama Starog zavjeta (što je jasno već iz naslova), ipak je odlučio svekoliko pučanstvo počastiti himnom metal fanova “We Sold Our Souls To Metal” i još jednom stisnuti pljusku meni i svima ostalima koji dosta često s upitnikom nad glavom (pa čak i sumnjičavo) gledamo na tu konstantnu i plodonosnu fascinaciju i vjernost metalu. I to od strane čovjeka koji je već milijun puta imao priliku (a vjerojatno i razloge) poslati sve u vražju mater i prestati svoju metal karavanu (čitaj: obitelj) svake godine voditi u zadimljene i zabačene kutke svijeta.

Bubnjeve mu je još jednom snimio sin Zyon, Marc Rizzo vjerojatno će ostati jedini ne-Cavalera toliko mu vjeran, a basist Tony Campos snimio je album i pobjegao u Fear Factory. Na europskom dijelu turneje uskočio je drugi sin Igor (i to jebeno), a nedavno sam pročitao Maxovu nimalo emotivnu izjavu: “U Europi koristim sina Igora, ali u Americi ćemo probati s Mikeom iz Havoka. Tko zna, možda ostane i stalni član!” Dakle, u toj metalom oblikovanoj glavi, njegovi sinovi zbilja su samo zaposlenici u Cavalera Imperiju.

“Mother of Dragons” je zatvorila taj 35-minutni album kao posveta majci svih majki – njegovoj Gloriji, pa je na njoj gostovao i preostali sin Ritchie. A pridružila im se i Anahid, pjevačica iranskog benda Master of Persia do koje je Max došao kroz priču njenog muža kojeg su mučili radi ljubavi prema metal muzici. Veli da je “Forbidden Fire” s Killer Be Killed upravo o njemu.

Kad smo već kod gostiju, zatvorimo priču s Toddom Jonesom iz Nailsa i Mattom Youngom iz King Parrot koji su običnima “Sodomites” i “Live Life Hard” dali zanimljivosti i raznolikosti. Gledajući plejadu svih koje je zvao na albume, pada mi na pamet da bi Max Starosjedioc mirne duše mogao složiti album samo s gostima (kao prvi solo Slash). No, još nešto mi golica dušu slušajući “Shamash” ili “Titans“.

Izuzev nekoliko američkih datuma (na kojima je najavio svirati cijeli album i onda nekoliko klasika), čini mi se da njegovi album kriju puno više dragulja od onoga što uspijeva fanovima pokazati na svojim stalnim turnejama. I “Dark Ages” i “Enslaved” sigurno kriju bolji riff ili deathersku brzinu od obveznih “Jumpdafucup” ili “Blood Fire War Hate”, a sigurno ih nikad nećemo čuti na koncertima. Sigurno!

Pa čak i naslovna “Archangel” ima neki metalni post-rock dio, a “We Sold Our Souls To Metal” jedan zanimljiv skoro-prog kraj. I to je ono što me muči gledajući u što je pretvorio svoju karijeru i koliko vrata si je zatvorio konstantnom koncertnom aktivnošću. Set-liste su identične, za svaki album ima prostora za dvije pjesme i uz dodatak “Territory” i “Roots Bloody Roots” došli smo do zida koji nam onemogućuje da doživimo iznenađenje.

Iznenađenje koje danas čujemo samo na albumima i koje mi uvijek postavlja pitanje “Ma je li moguće da Max – čovjek koji na koncertima drži gitaru kao ukras oko vrata i dirigira zboru u publici – piše ovakve dionice, ovakve rifove i ovakve pjesme?!“

Naravno, znaju ti albumi biti i naporni i naizgled dugotrajni, pa tako ni ovaj nije neki ‘game-changer’, ali mi je svejedno žao što ih tako često moramo okrznuti u životima i prihvatiti samo kao još jednu zaboravnu međustanicu dok putujemo prema “Eye For An Eye” ili “Prophecy”.

Ali, eto: “Max, vidimo se dogodine, siguran sam!” A pored svega – nekako sam svaki put sretan radi toga.