Mastodon i dalje izaziva pješčane oluje!

Drznuo sam se! Čini mi se da sam se drznuo pomisliti da su Mastodon ispucali svoje adute. Da su zadovoljili dušu metal progerima svojim prvim albumima i da su zatitrali radijskim eterima širokim melodijama posljednjeg remekdjela. I mislio sam da je to možda to…

Veselkastu i plesnu “Show Yourself” shvatio sam kao obistinjavanje Brentova pljuvanja po metal pokretu i najava da će od sada radije snimati r’n’r albume na pragu Thin Lizzya.

Drznuo sam se i pao na dupe! “Emperor of Sand” je sigurno malo ispoliraniji pod rukama Brendana O’Briena (s njim su odradili i “Crack the Skye”), ali to je albumčuga koja nema zašto zasmetati bilo kojoj grupaciji Mastodonovih fanova. Čak štoviše!

Čak se vratilo i ono na čemu su sagradili svoju avanturističku reputaciju – konceptualni album. Na žalost samog benda, i ovoga puta povod je gubitak nekog bliskog. Troyevoj supruzi dijagnosticiran je rak dojke, Brannova majka prolazila je kroz kemoterapiju, a Billova majka preminula je nakon brobe s tumorom na mozgu. Dobra pjesma rađa se iz nemirnog i tužnog srca, a sreća svih nas je što Mastodon svoju patnju znaju kanalizirati kroz zanimljive fantasy poredbe.

“Emperor of Sand”, u kojem je pijesak simbol smrtnosti, ali i spretan način da radnju smjeste u drevni arapski svijet. U pustinju gdje vas Sultan osuđuje na smrt od koje bježite, izgubite se i telepatski komunicirate s afričkim i američkim plemenima da vas spase slanjem kiše.

Već i naslovi pjesama garantiraju epsku avanturu – razigrana mastodonka “Sultan’s Curse”, ili “Precious Stones” prepuna dinamike, ritma (čak i def na zadnjem solou!), poletnosti i širokog refrena “Don’t waste your time, don’t let it slip away from you!”. No, čak i taj refren je ništa u odnosu na nešto za što već sada svi skupa zagrijavamo grla i nadamo se live izvedbama – “Roots Remain” je mirne duše jedna od najjačih stvari njihove karijere i još mirnije duše pjesma koju možete pustiti nekome tko ih nikad nije čuo i dobit će vrlo jasnu sliku.

“Antient Kingdom” jednako je zanimljiva kombinacija brutalnosti i prekrasnoće, a da se nastavi još jedna tradicija na “Scorpion King” svratio je uobičajeni gost. Pogađate? Scott Kelly…

I da odličan album dobije odličan kraj, pobrinula se najkompletnija i najepskija od svih – “Jaguar God”. Osam minuta Mastodonovog 100 zašto – 100 zato!

Kako su ovi ljudi već toliko godina konstantno kvalitetni, a istovremeno zadovoljavaju i sebe i fanove, teško je shvatiti. Takva karijera zbilja je rijetkost i samo se nadam da njihova blesavoća ima strpljenja da i oni kroz koju godinu ili kroz koji album postanu pravi mastodonti i pravi kultni bend. Iako, vjerojatno već i jesu…