Mark Lanegan Band: Nepotreban ‘dodatak’ odličnom albumu

Nakon hvaljenog albuma “Gargoyle“, Mark Lanegan odlučio se u istoj godini izdati EP s remiksima i nazvati ga “Still Life With Roses – Gargoyle Remixes“. Surađivanje s njemu dragim producentima nije mu strano jer je već prije i “Phantom Radio” dobio svoj dodatak u vidu remiksa. Kako je elektronika prisutna na albumu “Gargoyle”, ovaj se EP činio kao logičan potez i dodatak, koji se može promatrati kao ekstrahiranje elektronike iz albuma te inzistiranje isključivo na njoj. Pitanje je koliko je to uspješno i koliko je uopće bilo potrebno. U svakom slučaju, starim poznavateljima Laneganova zvuka ovo će doći kao nešto što se može, a i ne mora slušati, no oni koji se tek upoznaju s Laneganom nikako ne bi smjeli početi s ovim izdanjem. “Still Life With Roses” napumpana je elektronika i nabrijani disco koji na trenutke može parati uši, jer je Laneganov vokal posve u drugom planu i u ‘sukobu’ s ovakvim zvukom.

Na izdanju su radili Adrian Sherwood, Not Waving, Pye Corner Audio, Andrew Weatherall i Blood Music.

“Nocturne” u remiksu Adriana Sherwooda najuspjelija je numera na EP-ju. Elektronska kulisa i beatovi upotpunjuju se s Laneganovim zvukom koji odzvanja kao eho te ostavlja dojam nečega uznemirujućega i sablasnoga. S obzirom da je u originalu “Nocturne” protkana elektronikom i obrada je imala smisla te je na njoj potenciran mračniji zvuk.

Osim “Nocturne”, “Old Swan (Pye Corner Audio Remix)” također je uspjela sa svojim zagasitim, magličastim i suptilnim zvukom, za razliku ostalih obrada koje su sasvim dekonstruirale originale.

“Blue Blue Sea (Not Waving Remix)” sa synthevima i beatovima transformira original i djeluje agresivno i intenzivno. Na njoj je izostao filmski moment prisutan na remiksu “Nocturne”. Ova obrada zvuči previše sintetički i napumpano, što je slučaj i s ostatkom izdanja, pogotovo dva remiksa najvećeg hita “Beehive”. Kako slijede jedan iza drugog, prvo remiks, onda dub Andrewa Weatheralla, dojam je još negativniji. Skoro dvadeset minuta dekonstruiranja elektronikom rezultiralo je teško slušljivim verzijama “Beehive”. Remiks je uspjeliji jer vokal ublažuje agresivnost zvuka, dok je dub usmjereniji na atmosferične beatove s minimalnim vokalnim intervencijama.

Završna “Death Head’s Tattoo (Blood Music Falling Percussion Dub)” s preskakanjima, struganjima i drugim efektima uz Laneganov vokal djeluje neskladno i konfuzno.

“Still Life With Roses” bio bi dobar naslov za bilo koji album Marka Lanegana, no svakako ne za ovaj EP jer malo je toga umirujuće i cvjetno na ovome izdanju.