Marina and The Diamonds
The Family Jewels
Datum izdanja: 06.05.2010.
Izdavač: 679 Recordings / Dancing Bear
Žanr: Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Ja sam Marina, a vi ste moji dijamanti”, kaže pjevačica umjetničkog imena Marina and the Diamonds.
Posljednjih godina počela je praksa da si autori daju ime poput bendova i time malo zakamufliraju sliku o sebi. Trenutno najpoznatija takva je Florence Welch odnosno Florence and the Machine, a vjerujem da će u narednim mjesecima i godinama biti sve više takvih slučajeva.
Marina je velška pjevačica grčkih korijena koja je nakon niza EP-a ove godine izdala svoj prvijenac “The Family Jewels” s kojim zaoštrava konkurenciju na otočkom indie-pop nebu. Ciljana publika je ona koja sluša Kate Nash, A Fine Frenzy i srodne pjevačice, pa nekih većih problema ne bi trebalo biti. Osim spomenutih, bez brige mogu spomenuti i Miku kao jednog od glavnih uzora/utjecaja Marine na albumu.
“The Family Jewels” obiluje bogatim pop-melodijama koje su najčešće vođene klavirom i bogatim orkestracijama uz tek povremena odskakanja prema drugim žanrovskim odrednicama. Time smo dobili jedan cjelovit album kojem ipak nedostaje poneki potencijalni hit koji bi istaknuo Marinu i približio je većem broju ljudi.
Ne prepuštajući ništa slučaju, okružila se mnoštvom producenata koji su znali pogoditi ono što želi sama pjevačica, ali manjak u osnovi pjesmama se osjeća, posebno zato što je album podosta dugačak, sa čak trinaest skladbi i skoro pedesetak minuta materijala. Da ga je malo skratila, album bi dobio više na fokusiranosti i sigurno bi bio još uspješniji nego dosad, iako je relativno odlično primljen od strane publike i kritičara.
Utjecaji spomenutih pjevačica i neizbježne Regine Spektor osjeća se već u uvodnoj “Are You Satisfied?” koja je vrlo dobar ‘teaser’ za album. U drugoj skladbi dobivamo sasvim drukčiju sliku o Marini jer u njoj zvuči kao Mika u ranom discu. Zanimljive su te kameleonske preobrazbe, ali ipak u ovakvim pokušajima nije dorasla zadatku.
Sve se vraća na početne tračnice s piano baladicom “I Am Not a Robot“, potom dolazi red pjesama promjenjivih ritmova, čas nešto življih, čas mirnijih. Iz toga se jasnije vidi da je bolja u mirnijim temama, pa me stvarno čudi stalno forsiranje i pokušaji kopiranja Mike na ženski način.
“The Family Jewels” je zanimljiv pop-albumčić koji je mogao biti bolji da je ujednačeniji. Ovako se dobiva dojam male neozbiljnosti, ali u neku ruku i razumijem Marinu zbog čega je tako napravila, jer napadnije pjesme lakše postanu hitovi (primjer Lady Gage), pa si za sljedeći album ostavlja dosta (čitaj previše) prostora kojim putem krenuti.
Bilo kako bilo, ovdje ima dovoljno materijala koji izdvaja Marinu od prosječnih pop-pjevačica, pa se vidi da nije još jedan projekt, već da ima potencijala postati cijenjena kantautorica, ako ne ‘zabludi’ previše. Ipak, barem zasad je nekoliko koraka iza Kate Nash i vjerujem da će tako još neko vrijeme i ostati. Možda me već sljedećim albumom razuvjeri (ili Kate razočara)…