Manuva kreće putem velikana

O Roots Manuvi sam vam već pričao, kako kroz vijesti tako i kroz razne najave, a i siguran sam da ste se i sami upoznali s njim kroz recenzije njegovog zadnjeg albuma koje su pisali ostali kritičari. Ja osobno sam se inicijalno susreo s fenomenom Roots Manuva kroz njegov prethodni album “Dub Come Save Me”, albumom koji se dosta razlikuje od ovog novog i to uglavnom po atmosferi, kao i kroz nešto singlova i remixa što sam ih mogao čuti na internetu.

Uglavnom, sve me to jako zaintrigiralo i moram priznati da kada sam dobio “Awfully Deep” sam se polako, ali sigurno ‘navukao’ na njegovu glazbu. Tomu je prvenstveno razlog Manuvin eklektični pristup glazbi kao cjelini, kao i korištenje dub glazbe kao podloge za pjesme koje piše. Dub glazba je, kao što najvjerojatnije znate, jedna od tehnički i produkcijski najzahtjevnijih i najkompletnijih vrsta glazbe, ukoliko se takvi epiteti mogu primjeniti na samo jedan glazbi smjer.

Ovaj album se korištenju dub glazbe kao podloge ne razlikuje od prethodnika, tako da nastavlja tamo gdje je “Dub Come Save Me” stao i razvija se do visina koje trenutno nitko ne može naslutiti.

Prva pjesma na albumu je “Mind 2 Motion“- bazirana na dub/hip-hop loopu i nekolicini instrumenata. Bass linija je duboka, snažna i u potpunosti dominira pjesmom. Udaraljke su samo prateći instrumenti tako da nisu pretjerano gurnute u prvi plan, što je dobro jer tako do potpunog izražaja dolazi Manuvin vokal. A njegov vokal je potpuno druga priča; dubok, snažan i inteligentan – dominira pjesmom na najbolji mogući način i jednostavno rastura čitavu pjesmu i album od samog početka.

Rime i stil rapanja su i dalje ostali na zavidnoj visini i čak su se popeli par ljestvica gore od “Dub Come Save Me” albuma tako da sigurno svi znate što to znaći. U pjesmi se pojavljuje i jedan kratki sample koji se ponavlja cijelu pjesmu i dodaje na hip-hop segmentu same pjesme jer uopće nije dub inspiriran.

Naslovna pjesma “Awfully Deep” počinje prilično impresivno s potpuno drugačijim beatom i sampleovima nego na uvodnoj pjesmi tako da je ovdje beat mnogo kompleksniji tako da se više ne sastoji samo od činela, već je u njega uklopljen čitav spektar različitih perkusija koje grade ritam sekciju pjesme, dok bi ga stilski više smjestio u hip-hop nego dub. Bass linija u pjesmi je prilično jednostavna i pomaže beatu da dođe do izražaja, no ono što mi je odmah upalo u uho su sampleovi.

Naime, Manuva na ovoj pjesmi koristi samplove koji su modificirani na način da je dobiven potpuno mehanički zvuk istih što je dovelo do određenog mehaničkog ugođaja čitave pjesme. Sam Manuva se u potpunosti prilagodio ovakvoj situaciji i složio potpuno inteligentan tekst kao i sasvim zanimljiv način na kojeg je istog interpretirao. Sasvim je zanimljiv način na koji se prilagođuje svakoj pjesmi na kojoj rappa tako da će vam biti zanimljivo pročitati što je napravio na sljedećoj – “Edossal Insight“.

Otvarajući pjesmu synthom i kasnije na istu nadovezujući potpuno razigran beat koji je dosta mirniji od naslovne pjesme albuma Roots Manuva kreće u sasvim novom smjeru. Na spomenuti synth je pridružio kick i polu-distorzirane akorde i tako stvorio pjesmu čiji se stil nalazi na tankoj crti koja razdvaja dub i trip-hop što je bilo nadasve zanimljivo za čuti. Na ovako kompleksan beat, Manuva je složio odličan stil kao i rime, no posebno je zanimljiv način na koji Manuva pjeva refren što me, kao i čitava pjesma, podsjetilo na najbolje dane Trickyja.

Na “Too Cold” se osjeća još jedan preokret. Otvara pjesmu gotovo klasičnim (mislim na klasiku kao glazbeni stil) uvodom na pijanu i nastavlja na tom istom loopu graditi pjesmu. Beat je dosta smiren i ovdje nema nešto previše pretjeranog tehniciranja na instrumentima i fokus je ponovo usmjeren na Manuvu kao i na piano. Stil na koji Manuva repa na ovoj pjesmi me dosta podsjetio na Black Thoughta iz The Rootsa, no ta usporedba vjerojatno proizlazi iz melodije pjesme koja me na neki čudan način podsjetila na The Roots iako u principu ima male dodirne točke sa njima.

“A Haunting” je pjesma koja se bazira na dub zvuku u potpunosti. Otvara ju zvuk rogova i ubrzo se na to nadovezuje razigrani bass i synth koji u brzom ritmu grade čitavu pjesmu. Da, upravo tako, ova pjesma uopće nema perkusija, točnije nema izraženog beata ili nečeg što bi vodilo ritam nego je pjesma izgrađena na kombinaciji bassa, rogova, synthova i Manuvinog vokala, koji se na ovoj pjesmi ufokusirao na nešto što bi mogli nazvati recitiranjem, uz izrazito roots inspiriran refren što je stvorilo sasvim zanimljivu i mračnu atmosferu.

No zato na pjesmi “Rebel Heart“, Manuva se vraća svojoj veselijoj varijanti dub/hip-hop fuzije gradeći kompletan ritam na beatu i loopovima i vraćajući svoje rime na hip-hop. Beat u ovoj pjesmi je također vraćen na prijašnje stanje tako da imamo sve perkusije koje su, uzgred rečeno, dosta kompleksne i pojačane sa šuškavim sampleom i grade ritam koji zvuči dosta tvrdo pogotovo nakon pjesme poput “A Haunting“. Vokal je ovdje ponovo snažan i na pravi način izvlači slušatelja iz mračne atmosfere u koju ga je uvukao s prethodnom pjesmom i intrigira ga rimama kao i refrenom na kojem spominje Jaha i govori o svom pobunjeničkom srcu.

“Chin High” nas ponovo odvodi u svijet mehaničkih beatova kojeg nam je predstavio na pjesmi “Awfully Deep”, dok me vokal u liričkom dijelu pjesme dosta podsjeća na tonalitet koji je imao na pjesmi “Eddosal Insight”. Rime su mu dosta fluidne tako da izgleda da se pjesma nakon refrena jednostavno nastavlja u čemu mu pomaže i beat koji je prilagođen tako da se tijekom refrena lagano vraća u stanje u kojem se nalazi u glavnom dijelu pjesme.

“Babylon Medicine” me svojim početnim sampleom inicijalno više podsjetila na dancehall nego na dub, što se pokazalo i ispravnim tako da je beat napravljen kao lagani dancehall beat s autentičnim Manuvinim vokalom koji takav beat odvodi u posve drugačijem smjeru. U pjesmi se nalazi i loop na gitari koji joj daje onaj hip-hop swing koji imaju takve pjesme, dok je Manuva predstavio ponovo novi stil repanja i tako još jednom digao razinu i ocjenu albuma.

Jedino gostovanje na albumu je pripalo Lotezu – “Move Ya Loin“, koja je možda najviše orijentirana prema čistom hip-hop zvuku od svih pjesama na albumu. Beat na pjesmi je dosta jednostavan, no ne u smislu u kojem to vi najvjerojatnije mislite nego u smislu Roots Manuve, čije pjesme uvijek obiluju odličnim beatovima tako da kad se usporedi s ostalim beatovima na ovom albumu ovaj zvuči sasvim obično.

Pjesmom “Thinking” Manuva opet vraća kvalitetu na koju smo se dosad već i navikli te reda još jednu uspješnicu. Ova pjesma nam pokazuje jednu drugu Manuvinu stranu koju na ovom albumu još nismo susreli, tako da ova pjesma zapravo govori o ljubavi i o njegovim razmišljanjima o ‘njoj’. U pjesmi se pojavljuje niz elemenata i glazbenih stilova tako da je opet riječ o dub/hip-hop fuziji koju on tako domišljato definira.

Album zatvara pjesma “Toothbrush“, za koju bi se usudio reći da ima čak i istočnjački utjecaj. Stil koji Roots Manuva koristi u svom repu ovoga puta na refrenu podsjeća na dancehall vokale tako da mu ovaj album time dobiva potpuno novu dimenziju.

“Awfully Deep” je dosad najbolje izdanje Roots Manuve i da, ukoliko nastavi izdavati ovakve albume, može slobodno upisati u velikane hip-hopa. “Dub Come Save Me” je odličan album, ali ga je “Awfully Deep” uspio nadići. Zanimljiv je i način na koji je Manuva spojio čitav album, tako da nema onog šoka koji se zna dogoditi kada iz mirne pjesme odjednom pukne neka žešća.

Produkcija albuma je također na vrlo, vrlo zavidnoj razini i mislim da je ovo vizija hip-hopa koje bi se trebali držati mnogi drugi hip-hoperi, ne toliko u glazbenom smislu, već u smislu kvalitete.

Sve u svemu, odličan album kojeg, ukoliko ste ljubitelji hip-hopa naprosto morate poslušati!