Manipulator glazbom

Tek nešto više od godinu dana nakon što smo “Pulseu” nadjenuli atribut ‘Ultimativnog izdanja svih live DVD izdanja!‘, ‘glas i gitara’ Pink Floyda – neponovljivi David Gilmour – nije nas držao u neizvjesnosti punih dvanaest godina, već je trebalo tek nešto više od godinu dana da bi nas počastio dvostrukim DVD izdanjem godine.

Bez seciranja, mudrolija i rečenica kojima bih eventualno želio opisati ovaj uradak, jedino što mogu učiniti je – šutjeti.

Upravo tako, jer svaka riječ degradacija je audiovizualnog doživljaja, a jedina zamjerka cijelom koncertu u Royal Albert Hallu je činjenica da niste (bili) tamo tog svibnja prošle godine. Međutim, dvosatni povijesni dokument doista je savršeno snimljen te je vizualni dio jamačno bolje zapisan i pohranjen nego što biste ga vi (vizualno) doživjeli na mjestu radnje koje je očito vrvjelo gladnima Gilmourove glazbe.

Kao što je i očekivano, rezolucija, dakle čistoća i jasnoća slike naprosto su savršene, te se uz odlično odrađenu montažu, nerijetko psihodeličnim postupcima pretapanja i izblijeđivanja, doista koncert i ‘doživljava’.

Dakako, auditivni zahtjevi su najveći i najstroži prema jednom ozbiljnom uratku poput ovoga te se pri izradi disk podvrgnuo ozbiljnoj obradi zvuka kako bi se diferencirali prvenstveno šumovi (svjetla, efekti) od same glazbe. No tu priča ne prestaje, jer ovisno o zvučnom okruženju u kojem se nalazite te opremom za reprodukciju glazbe i zvuka kojom raspolažete, vrlo ćete jasno moći, opet ponavljam, doživjeti glazbu obrađenu da osjetite razlike među instrumentima i glasom koji se u svojoj savršenoj sinhronizaciji daju separirati u audio opremi koju koristite.

I onda takvo uzbuđenje u trajanju od 150 minuta.

Dakle, prvi disk ili srž cijele poslastice podijeljen je u dva dijela koji se, naravno, mogu pogledati i preslušati u kontinuitetu (što i preporučujem), no i svaka pjesma može se odabrati individualnim jednostavnim izborom u vizualno atraktivnom izvorniku, koncipiranom kao trodimenzionalna animacija fotografija sa samog nastupa.

Na stranu tehnikalije, sam koncept prvog diska treba prepustiti na istraživanje, no bitno je naglasiti kako se himne flojdovaca nipošto nisu zanemarile, iako je naglasak bio na solo opusu autora. Naprotiv, Gilmour je otpočeo nastup istima.

Iako se radi o početku same snimke, smatram da je “Time” kulminacija cijelog koncerta te se upravo zbog svoje savršene izvedbe trebao sačuvati za kraj, no to je bilo na Gilmouru da odluči. Vizualni efekti sinkronizirani sa zvukovima satova, prvim taktovima basa… (pobogu, zar još uvijek čitate? Primite se DVD-a). Kraj spektakla ovjekovječen je s još jednom ‘šarenookom legendom’ – gospodinom Davidom, Davidom Bowiem, no ne otkrivam u kojim izvedbama.

Drugi, bonus-disk svakako je sekundaran, unatoč bogatoj opremljenosti koja odabir materijala čini doista teškim jer ne znate što prvo pogledati. Najznačajnije su svakako rijetke snimke s različitih koncerata, među kojima je i nastup u Abbey Roadu, koji je karakterno jedan od najintimnijih dodataka na disku, te dodatni materijali s koncerta u Royal Albert Hallu.

Naravno, neizostavna je i galerija fotografija svih članova Gilmourova sastava te samog protagonista u ulozi fauna – stvaraoca manipulativne glazbe ili čak droge s koje se nemoguće skinuti, a i nepotrebno.

Vrhunac druge ploče su pomalo melankolični i sjetni video zapisi “On an Island” te “Smile” koji dokazuju pravu veličinu u čovjeka. Unatoč svjetskoj slavi koja ne blijedi već desetljećima, Gilmour je naposljetku čovjek, a to je osim iz predivnih tekstova i pomno odabranih nota očito i iz jednostavnosti istih zapisa. Doista namjerno izostavljam detalje o sadržaju i izvedbi jer, kao što je rečeno, svaka riječ je suvišna.

Iako je neminovan pokušaj uspoređivanja s prošlogodišnjim “Pulseom“, koji je neupitno nedovoljno diviniziran uradak, dvostruki DVD “Remember That Night” savršena je kompilacija dobrog zvuka i prave, ‘neemtivievske’ glazbe koja ne blijedi, a koju će horde budućih audiofila glorificirati jer, iako flojdovci više nikad neće zajedno zasjati, Gilmour snažno i čvrsto brani još neokaljani status jednih od najvećih legendi svih vremena.

Patetika per se, ali nakon ovog, sjećat ćete se te večeri… Još jako dugo.