‘Male čizmice’ želi biti nova Kylie

Teško je biti inovativan u komercijalnom elektro-popu, pa se mnogi niti ne trude previše raditi nešto novo i zanimljivo, nego koriste već prokušane formule. To je učinila i Little Boots.

Victoria Christina Hesketh je ranije bila u bendu pod imenom Dead Disco koji se raspao nakon svega četiri singlice u dva dijela, na projekt Little Boots, te Video Villain. Potez je bio odličan jer uzimanjem umjetničkog imena i kretanjem u solo-vode, pokrenula se i njezina karijera, posebno nakon izdavanja prvijenca “Hands“.

Iako je ovaj album originalno izdan još prošlog ljeta, nekako mi ga je najlakše usporediti s nedavnim Kylienim albumom “Aphrodite” jer oba dva albuma žare i pale po istom teritoriju. Jasno je vidljivo da su na “Aphrodite” radili vrhunski majstori zanata, pa je sve upakirano do savršenstva, dok se kod Little Boots ipak ponegdje osjeća premalo ‘napumpana’ atmosfera uz što bi one dobile na većoj hitoidnosti, pa tako cijeli materijal zvuči dosta prolazno, bez nekog interesa za daljnje preslušavanje.

Tim ‘eksplozivnijim’ podlogama koje uopće ne bježe od formule ‘idealne pop melodije’, Little Boots pribjegava tek u nekoliko trenutaka, a i u njima je nedovoljno snage za izdizanja iz prosjeka. Većina skladbi je ipak orijentirana mekšim solucijama, rekao bih dječje zaigrano, ali ne i odveć zanimljivo.

Za svaki pop album neophodno je za prvi korak napraviti jedan vrlo radiofoničan hit-singl koji lagano ulazi u uho zbog čega će se vrtjeti unedogled. Za album “Hands” za to je trebala poslužiti pjesma “Earthquake” koja je jedina skladba koja nešto vrijedi na cijelom izdanju jer ostatak materijala pada u debeli prosjek elektro-pop scene.

Najveća prašina se digla s pjesmom “Remedy” koja ima odličan Pendulumski start, ali ubrzo nakon toga krećemo u klasične pop zablude s refrenčićem u kojem se više stenje nego konkretno pjeva.

Od ostataka se stvarno nema što pretjerano isticati jer pjesmama nedostaje šarma i radiofoničnosti, a to se najbolje osjeća u zavodljivoj “Tune into My Heart” gdje se očito vidi pokušaj kopiranja Kylie, što po samom stilu pjesme, što po načinu izvedbe ili uvodnoj “New in Town” (također bila singl) koja je previše stereotipizirana, posebno u odnosu kitica-refren.

Zadnjih godina s Otoka smo dobili mnogo zanimljivije elektro-pop izvođače od Little Boots, a tu prvenstveno mislim na bendove tipa La Roux ili The Ting Tings. Njihove pjesme poput “Bulletproof” i “That’s Not My Name” su poharale svojevremeno radijski i televizijski eter, dok “Hands” jednostavno nema takvu hitčinu koja bi pokrenula cijelu stvar.

Little Boots je zgodna i još uvijek mlada, pa će sigurno imati još nekoliko prilika da nauči trikove zanata i popravi dojam blijedog prvijenca jer ovih dvanaest pjesama jednostavno nije dovoljno dobro u usporedbi sa svime što se pozitivno događa u elektro-popu zadnjih nekoliko godina.