Majstor lakih nota

    2172

    Zucchero

    Chocabeck

    Datum izdanja: 03.11.2010.

    Izdavač: Polydor / Universal Music

    Žanr: Blues, Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Un Soffio Caldo
    2. Someone Else’s Tears
    3. Il Suono Della Domenica
    4. Soldati Nella Mia Città
    5. E’ Un Peccato Morir
    6. Vedo Nero
    7. Oltre Le Rive
    8. Un Uovo Sodo
    9. Chocabeck
    10. Alla Fine
    11. Spicinfrin Boy
    12. God Bless The Child

    Zucchero je jedan od onih, sad već skoro vječitih izvođača koje ne doživljavamo baš preozbiljno. Nismo ga nikada ciljano slušali, niti kupovali njegove CD-e ili postere.

    No, to nikako ne umanjuje njegovu kvalitetu – poslušajte samo kolosalni dvostruki album uživo iz 2008.! Prisutnost Zucchera u glazbenom eteru odiše dobrim štimungom, dok nam njegova pojava uvijek izmami neki osmjeh na licu, pa bio to i dobronamjerni podsmjeh.

    Upornost kojom već skoro 30 godina uspješno održava svoju karijeru na pozornici mainstreama naprosto je zadivljujuća. Ponajviše iz razloga što pritom nikada nije činio kompromise te tako ostao svoj i prepoznatljiv. Ujednačen glazbeni izričaj tijekom svih tih godina u kombinaciji s nepogrešivom Zuccherovskom vizualnom personom, ostavlja dojam o osobi koja voli i vjeruje u to što radi. Upravo to su fakti na osnovu kojih se možemo i osvrnuti na njegov posljednji CD.Jedanaest pjesama na albumu “Chocabeck” ne otkrivaju toplu vodu. Ipak, svojom jednostavnošću nepogrešivo gađaju manje zahtjevno italofonsko slušateljstvo. U ovom slučaju, manje zahtjevno ne znači i inferiorno, da se netko ne bi uvrijedio.

    Naslovna pjesma u prijevodu (ili originalu) ‘Spirit Together’ možda je i najbolja potvrda Zuccherovog kredibiliteta. Iz dva razloga, to što je tekst ekskluzivno napisao ni više ni manje nego sam Iggy Pop, a aranžmane za prateće vokale legendarni Brian Wilson iz The Beach Boys.

    Muziku podržava

    Ako album “Chocabeck” razdijelimo na jedanaest cjelina, dobit ćemo isto toliko savršenih podloga za nedjeljna poslijepodneva čiju zvučnu kulisu prepuštamo nekoj radijskoj stanici. U slučaju da pri ruci nemamo radio, a niti CD Chrisa Rea ili Dire Straitsa, Zuccherov će uradak sasvim dobro poslužiti i u svojoj cjelini kao zadovoljavajući repertoar nenametljivog ugođaja.

    Ovdje dakako mislim na druženja u okrilju šire familije, raznih ukusa i stavova, koja uglavnom poprimaju diskurs gorljivih prepirki o lijevima i desnima, pesimističnoj svakodnevici, sumanutom rastu cijena i slično. Uz Zucchera, koliko god nam se to činilo nemoguće a možda čak i groteskno, takve nedjelje uistinu bi mogle postati neusporedivo opuštenije i slađe.

    Muziku podržava