Maestralno Plantovo čitanje americane

    5947

    Robert Plant

    Band of Joy

    Datum izdanja: 10.09.2010.

    Izdavač: Decca / Universal Music

    Žanr: Country, Folk, Folk-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Angel Dance
    2. House Of Cards
    3. Central Two-O-Nine
    4. Silver Rider
    5. You Can’t Buy My Love
    6. Falling In Love Again
    7. The Only Sound That Matters
    8. Monkey
    9. Cindy, I’ll Marry You Someday
    10. Harm’s Swift Way
    11. Satan Your Kingdom Must Come Down
    12. Even This Shall Pass Away

    Na krilima hvaljenog i nagrađivanog albuma “Raising Sand“, nastalog 2007. u suradnji s Alisson Krauss, Robert Plant objavio je još jedno americana remek-djelo.

    S puno manje pijeska i puno više prašine, “Band of Joy” jedan je od najboljih ovogodišnjih albuma.

    Dok god je Robert Plant živ, okorjeli fanovi Led Zeppelina teško da će prihvatiti bilo što drugo osim neke reunion turneje njihovog trojstva Robert Plant/Jimmy Page/John Paul Jones. Prije tri godine bili su najbliže ostvarenju svoga sna kada se postava okupila na koncertu u čast Ahmetu Ertegunu (osnivaču Atlantic Recordsa i čelnom čovjeku Kuće slavnih rock’n’rolla). Jason Bonham, sin Johna Bonhama, svirao je bubnjeve i milijuni fanova diljem svijeta ponadali su se kako ovo okupljanje neće biti jednokratno.

    Korak do dogovora i realizacije, Robert Plant je ustuknuo. Page i Jones su ga preklinjali, u jednom trenutku čak i bijedno blefirali prijeteći da će ga zamijeniti s nekim drugim pjevačem, no Plant je ostao neumoljiv. Zanemarimo li razočarenje obožavatelja, Plantova odluka da nastavi dalje bez nekadašnjih suboraca bila je hrabra, riskantna, ali se isplatila.

    Muziku podržava

    Suradnja s Alison Krauss bila je trijumf u svakom pogledu, a Plantu je omogućila da se u potpunosti posveti svojoj prvoj ljubavi: američkoj roots glazbi.

    Unatoč ponudama za nastavak započetog i za neki novi “Raising Sand”, Plant je jedan od rijetkih izvođača koji znaju kada treba stati na loptu. Umjesto duet albuma, uskrsnuo je ime Band of Joy i snimio istoimeni solo album. Band of Joy bila je psihodelična grupa iz sredine 1960-ih. u kojoj su karijeru započeli Plant i Bonham. Nisu dogurali dalje od demo snimaka, a upitan u nedavnom intervjuu sjeća li se benda, Plant je iskreno priznao da se jedino sjeća jakih žarulja kojima su zasljepljivali publiku.

    Umjesto Alison koja je imala ravnopravnu ulogu, ženski vokal ovaj je put Patty Griffin čija je uloga – premda iznimno bitna – tek neznatno veća od bilo kojeg drugog instrumenta. No u toj nenametljivosti i leži njezina ljepota: možda je i ne primijetite u pjesmi, no svakako primijetite kada je nema.

    Producenta T-Bonea Burnetta zamijenio je Buddy Miller, gitarist s turneje “Raising Sand”. Njegovo enciklopedijsko poznavanje bluesa, folka i gospela (uz prvoklasan ukus) ključna je stavka albuma “Band of Joy”. Riječ je o obradama i tradicionalima koje najvjerojatnije niste nikada čuli, a ako kojim slučajem i jeste, Plant i Miller pobrinuli su se da ih niste čuli u ovakvoj izvedbi.

    Iako su “Raising Sand” i “Band of Joy” po mnočemu bratski albumi, od prve sekunde kada režeća gitara u maniri Johnnya Marra (The Smiths) u “How Soon is Now?” najavi “Angel Dance” (obradu Los Lobosa), kao dan je jasno da album ima neku zlokobnu mističnost s jedne i neopisivu privlačnost s druge strane, te da je puno više ‘frajerski’ od svog, uvjetno rečeno, prethodnika.

    Plantov ‘mojo’ i vokalna interpretacija apsolutno nadilazi sva očekivanja, a magija koju stvara s ostatkom benda uistinu se može mjeriti s magijom Led Zeppelina, samo što je drugačiji žanr u pitanju. Istina, teško je vjerovati da bi poznati ljubitelj okultnog Jimmy Page ikada zasvirao “Satan Your Kingdom Must Come Down“, no Plant je od starog gospela uspio napraviti beznadnu tužbalicu koja se uz “Harm’s Swift Way” (jednu od posljednjih pjesma Townesa Van Zandta), mračnu “Monkey” i “Cindy, I’ll Marry You Someday” nameće kao najbolja pjesma čitavog albuma.

    Upućeni poznavatelji znaju da se Plantova oduševljenost nekim projektom vrlo lako može izračunati: potrebno je samo izbrojiti koliko često između stihova improvizira podštapalicama poput ‘well well’, ‘come on come on’ i drugih. Sudeći po njima, zabavlja se kao nikada prije.

    Istražujući korijene američke glazbe, Robert Plant uspio je napraviti najbolji album solo karijere iznad kojeg – ako pomnije poslušate – itekako lebdi duh nekadašnjih Led Zeppelina.

    Muziku podržava