Madonna u svojem najgorem izdanju

Madonnin trinaesti album “Rebel Heart” je njezino najlošije ostvarenje dosad.

Iako već niz godina stagnira i daleko je od onog što ju je činilo najprodavanijom pop izvođačicom u povijesti, s ovim je albumom zaista razočarala. Nema čega nema na ovom albumu, od produkcije do tekstova i izvedbe – sve je to prilično loše zapakirano i bez trunke originalnosti. Pisanje i produkciju je odradila u kombinaciji s Diplom, Aviicijem i Kanye Westom, ali ni to nije pomoglo.Vokalno je gotovo pa katastrofa, Madonna nimalo ne liči na sebe i to se čuje već u uvodnoj “Living for Love“, totalno patetičnoj i tekstualno infantilnoj numeri koja je indikator onoga što slijedi – niz neinspirativnih i klišeiziranih stvari koje nimalo ne pobuđuju zanimanje za slušanjem albuma. Jezgra albuma je pop kakvog smo i dosad čuli, ali tu su još i primjese hip-hopa, synth dionica i elektronike, no sve to pomiješano nikako nije donijelo pozitivan rezultat. Na pjesmi “Bitch I’m Madonna” gostuje Nicki Minaj i to je zasigurno najlošija stvar – bez ikakvog smisla i snage – možda će i postati hit jer je duet, no onome tko presluša iza površine, vidjet će da se tu ništa izazovno ne može naći.

Osim Nicki Minaj, gostuju još Chance the Rapper, Mike Tyson i Nas, no ni to nije spasilo stvar, iako je “Veni Vidi Vici” s Nasom možda jedna od slušljivijih stvari. “Unapologetic Bitch” se također izdvaja – u kojoj Madonna eksperimentira s hip-hopom i to se ne čini toliko promašeno, možda jedina numera koja bi mogla potrajati.

Iako ni ovdje tekstualno nimalo ne napreduje od ostatka, čini se da ima potencijala, ako ništa u izvedbi.

“Wash All Over Me” je jedna od rijetkih balada i možda bi album bio uspješniji da je bilo više ovakvih stvari. Čak je i tekst pristojan, za razliku od ostatka – podsjeća na “Frozen” i to je najveća snaga ove numere. Slična njoj je i “Beautiful Scars” u kojoj čujemo Madonnu kakva je bila, samosvjesna i intrigantna.

I to je sve dobro što se može izvući s “Rebel Heart”. Razni utjecaji se tu čuju i eksperimentiranje s malo progresivnijim zvukom, no igranje s hip-hopom je pokvarilo cijelu stvar, osim u “Unapologetic Bitch”. Kada ste toliko prisutni na sceni i izbacujete album za albumom tada dolazi i do grešaka, a ovaj album je svakako velika pogreška u kojoj nema ničeg zanimljivog i vrijednog slušanja, osim dvije-tri stvari koje bi mogle potrajati.

I s popom treba biti oprezan i pristupiti tome ozbiljnije, a ne uzeti stvari zdravo za gotovo i osloniti se na staru slavu i iz toga iskopirati ono najlošije, a novo zapakirati u potpuno neslušljiv album.