Macy kakvu oduvijek želimo

Žena karakterističnog baršunastog glasa nakon godina lutanja s prosječnim albumima, vratila se gotovo na stare staze slave s novim, petim u karijeri albumom “The Sellout“.

Možda bi sam naslov albuma navodio na daljnju rasprodaju lika i djela Macy Gray, ali konačno je uspjela složiti album koji je dostojan njenog renomea. Pjesme na “The Sellout” balansiraju od prelijepih soul balada, preko čistokrvnog popa do nešto plesnijih momenata koji ne odkaču previše od zaokružene cjeline albuma.

Ako netko na albumu traži pjesmu jačine “I Try”, mogao bi ostati malo uskraćen, ali kako se takve pjesme rade jednom u životu, vjerujem da će biti malo koga razočaranog s novom porcijom modernog soul zvuka, koji istina ima bazu u Motown zvuku, ali se jasno vidi da je složen u 21. stoljeću.

Modernizacija zvuka sa čestim življim temama kao da je oživjela Macy koja ispucava možda i najzanimljivije interpretacije ne zamarajući se previše oko toga kako bi publika mogla reagirati na njih. Bez tog utega koji su ju očito kočili na prošlim albumima zbog velikog uspjeha prvijenca “On How Life Is” i hit singla “I Try”, Macy Gray pokazuje da može biti još uvijek vrlo jaka karika pop/soul glazbe narednih godina jer njezina glazba sada zvuči toliko zrelije i nadmoćnije nego npr. Duffy da se pitam što je radila zadnjih deset godina.

Prvih pet pjesama na albumu su pravi ‘killeri’, svaka od njih je sposobna oduševiti slušatelja na prvu. To je važan faktor jer mnogi današnji hitovi imaju jedan karakterističan obrazac koji se ponavlja i na njima autori dobro zarađuju (najbolji primjer bi bila Lady GaGa jer kad bi se do kosti ogolile njene pjesme, jasno bi se vidjela gotovo identična melodija za ‘dobitnu hitoidnu formulu’), dok ovih pet pjesama su raznolike, a opet upečatljive.

Prva od njih je naslovna “The Sellout” za koju bih rekao da je klasična Macy Gray, soul balada s pomalo epohalnim refrenom i ugodno pogođenim nenametljivim aranžmanom, slijedi je “Lately” koja malo vuče na Noisettese zbog soul izričaja na laganu plesnu podlogu, “Kissed It” udarna stvar koja bi mogla vratiti Macy na same vrhove top ljestvica, sa “Still Hurts” se vraća laganijim emotivnijim temama, dok “Beauty in the World” je neuobičajeno vesela pop pjesmica koju je vjerojatno malo tko očekivao od Macy Gray.

Da je ovaj album EP od ovih pet pjesama, sigurno bi dobio najveću ocjenu jer u uvodnom dijelu nema niti jedne greške, sve teče idilično ‘kao po špagici’, ali “The Sellout” je album od 12 pjesama u kojem druga polovica ponešto kaska. Šteta, ali ipak je bolje da smo dobili i to, nego ono da pronađeno pjesmu-dvije na albumu, a preko ostalog lakoćom prijeđemo kao što je bilo sa zadnja tri albuma.

Već se s “Help Me” osjeća pad, iako pjesma u svojoj osnovi nije loše zamišljena jer ima dobar tekst i zanimljivu produkciju koja je ipak i uništila pjesmu zbog glupog beata koji se ponavlja kroz cijelu pjesmu. Slična situacija se događa i u sljedećim pjesmama koje su više prebačene ka jamesbrownovskom soulu (posebno “That Man“) i tipičnim pjevačičinim baladama.

“The Sellout” je jedan solidan album koji je jasno podijeljen na dva dijela, početni koji je vrlo inspiriran i drugi na kojem se inspiracija malo uspavala. Kako se većina današnjih pop albuma sastoji od pjesme-dvije koje su stavljene na sam početak i brdo ‘popratnog materijala’ kojeg malo tko sluša, tako ovaj album pruža mnogo više od prosjeka, iako i taj ‘popratni materijal’ na “The Selloutu” nije loš, već je samo slabiji od odličnog uvoda.

Ne znam koliko jedan album može utjecati na ovako iskusnu glazbenicu, ali je lijepo vidjeti Macy Gray u ovako dobrom izdanju, prepunu novih ideja (i ponekom starom koju iznova reciklira) i nizom pjesama koje bi mogle uz malo sreće postati veliki hitovi.

Neki prodaju cijelog sebe u nadi da će doživjeti svjetsku slavu, a Macy je napravila rasprodaju svih svojih utjecaja, nadodala ponešto vedrine i složila album vrijedan spomena i pažnje. Vedrina, pozitivizam i veselje se najviše odjećaju u “Beauty in the World”, pa neka nas sve vodi nit vodilja te pjesme…