Lud, zbunjen… pa opet lud

Energija, humor, ludost. Te tri riječi najbolje bi mogle opisati karakter Kawasaki 3P-a, benda koji je u više od dva desetljeća svog postojanja u orbitu zvuka lansirao svega tri albuma.

Na ovom posljednjem članovi benda ostali su vjerni toj jednostavnoj, no učinkovitoj formuli koja im je osigurala trupe vjernih obožavatelja, ali i odobravanje glazbene kritike te neke Porine, među kojima i one za najbolji album.Kawasakijevci dobro znaju svoj posao kad je u pitanju punk dernjava, što smo čuli još davne 2003. godine u njihovom hitu i svojevrsnom icebreakeru “Antonija”. No, kad smo šest godina kasnije dobili album “Idu Bugari“, svjedočili smo sposobnosti ovog benda da taj bazični punkerski sound obogati ska ritmovima, šaljivim dosjetkama u vidu obrada stranih klasika (“Anđelko”) i živahnim zvukovima trube.

Taj splet glazbenih ideja i stilova ponavlja se i u aktualnom izdanju “Goli zbog pasa“, koje je još luđe i nabrijanije od svog prethodnika.

Sve počinje solidnim hard rockom u pjesmi “Veliki dispečer“, nastavlja se nizom pjesama tipičnih za Kawasaki 3P u kojima se kvalitetom ističu “Dugodugodugo” (ovdje obratite pažnju na jedan krasan ska/jazzerski prijelaz uz trubu koja fino zuji u drugom dijelu pjesme) i “Pusica” i kulminira simpatičnom “Šatro“.

Rasplet albuma je bezrezervno žestok i pankerski vulgaran. Ovdje nam bend demonstrira svoje prednosti i nedostatke u vidu dobro došle ludosti te zbunjenosti kad je u pitanju razrada teksta (opisane u autoironičnoj, meta pjesmi “Jebotext“).

Nakon što sam nekoliko puta presluša album, postavio sam si 3 jednostavna pitanja (kojima nikako ne bih želio reklamirati jednu petparačku humorističnu seriju).

Jesu li ovi dečki ludi? Naravno. Zbunjeni? Također. Normalni? Ni slučajno. No, ono što je najbitnije – vraški su dobri i neodoljivo zabavni.

Tekst: Tino Friščić