Lucidno i zabavno putovanje pop kulturom

U žanru koji obiluje životopisnim likovima Action Bronson jedan je od najzanimljivijih.

Potomak albanskog oca i židovske majke, glomaznog – preko 140 kila teškog – tijela ukrašenog tetovažama, brade poput vehabije, pun najlucidnijih i originalnih trima danas, pravim imenom Arian Asllani, Bronson je jedan od najuzbudljivijih glazbenika koje trenutno možete čuti.Bivši renomirani kuhar iz Queensa i čovjek čija mutna prošlost uključuje povezanost s podzemljem Philadelphije, najbolji je dokaz ekscentričnosti i uzbudljivosti koje multikulturalnost može stvoriti. No, nikako nemojte Bronsollinija zamijeniti za UN-ovog poslanika mira. Rime pune hiperboliziranih i hiperstiliziranih opisa nasilja, seksa i ulica New Yorka zvuče poput najluđih stripova koje možete zamisliti, pune najsitnijih opisa detalja odjeće, oružja i skupih automobila sigurno nisu za svačije uši i srce.Kako bi ukratko dobili dojam o čemu se ovdje radi najbolje je predočiti neke slike koju autor stvara. Action Bronson u bundi od činčila i šubarom naoružan do zuba, okružen azijskim prostitutkama vodi sibirskog tigra na uzici i ulazi u svoj vintage kabriolet. Jednog trena u privatnim avionima šverca kilograme kokaina iz Rusije na Haiti, dok u drugom repa recepte nekih svojih gurmanskih poslastica. No, iza bravada ponekad često zna izaći i druga strana ovog liričnog monstruma. Tako u jednoj pjesmi priznaje da su mu često u životu jedini prijatelji bili droga i tjestenina, te se hvali svojom seksualnom nemoći. I u svoj modernoj književnosti teško bi bilo naći ovakav virtuozan slijed riječi i ideja koji se prelijevaju u tijek svijesti kakav nalazimo na Bronsonovim albumima.

Upravo je takav rep tijek svijesti uz vrlo sličnu boju glasa i flow u početku odbio neke od ovog repera zbog prevelike sličnosti s Ghostface Killahom. Prvi album “Dr.Lecter” patio je od te boljke, unatoč zanimljivim rimama. Također, ni beatovi nisu na tom albumu mogli istaknuti svu snagu Actiona. Usput, valja napomenuti da Ghostface voli Bronsona, te ga je zvao da na nastupe zajedno na nekim koncertima.

Action Bronson je te kritike na sličnosti s velikim reperom riješio na svojstven način. Tako u jednoj pjesmi na prošlom mixtapeu pjeva kako će uništiti svakog tko mu spomene to još jednom, a već u sljedećoj repa na sample Ghostfacea.

No, sve sumnje u Amerikanca albanskih korijena pokazale su se netočnima. “Well Done” s produkcijom Statika Selektaha i briljantnim singlom “Not Enough Words”, te dva već sada antologijska mixtapea 2012. godine “Blue Chips” i “Rare Chandeleirs”, koji je producirao Alchemist, lansirali su ga na sam vrh igre. Ove godine je izbacio izvrsni EP “Saaab Stories”, koji je , da se poslužimo omiljenom temom ovog kuhara iz Queensa; poslužio kao predjelo onome što slijedi; nastavku mixatepa “Blue Chips ” i prvim albumom za izdavačku kuću. “Blue Chips 2” nastao je slično kao i prvi dio.

Producent Party Supplies i Bronson provodili su noći i noći skupljajući sampleove na YouTubeu, pušeći jointove i hraneći se fast foodom. Dobro društvo i prijateljska, opuštena atmosfera često je najbolji recept za uspješni projekt. Beatovi ovdje su jednako dobri kao i flow i lirička snaga repera. Tako na istom albumu možemo čuti samplirani afrički jazz, Elthona Johna, Phil Collinsa, boom-bap beatove, black exploatation soundtrack…Action Bronson samo nastavlja tamo gdje je ranije stao. Sve teme su ponovo tu, no novi likovi i situacije reper vadi kao mađioničar karte iz rukava, ponavljanja nema, a sve je jednako izopačeno, uzbudljivo i nepredvidivo kao i prije.

Opskurni sportaši i zaboravljene filmske zvijezde ’80-ih omiljeni su likovi koje susrećemo u prašumi Bronsonove mašte, tako da pohvatate sve reference bilo bi dobro imati filmsku i sportsku enciklopediju uza sebe. Na “Blue Chips” mixtapeovima sportska strana priče je najistaknutija, budući da je to ime izvrsnog košarkaškog filma s Nickom Nolteom u glavnoj ulozi, a na naslovnici albuma naš glavni lik obučen je poput kontroverznog sveučilišnog košarkaškog trenera Bobbya Knighta, samo u plavoj verziji, za razliku od crvene boje karakteristične za tog velikog trenera i njegovu momčad. Album otvara “Silverado”.

Party Supplies samplira “Party Girl” Elthona Johna pri čemu beat zvuči kao soundtrack za zaboravljeni film akcijskog heroja ’80-ih, a Action Bronson najavljuje svoj dolazak poput prognanog kralja. “9.24.13” je priča iz paralelnog svijeta gdje je baš Bronson zaslužan za poraz New York Knicksa od Chicago Bullsa, davši naređenje Patricku Ewingu da promaši polaganje zbog svoje oklade. Prekrasni sample The Shirellesa je kao kontrast ljigavom kladioničarskom bossu kojeg ovdje igra Bronson. Genijalni mini film o ovom pjesmi koji je poslužio kao foršpan albumu vrijedi pogledati. “Rolling Thunder” još je jedan vrhunac albuma gdje Bronson izjavljuje da je rijedak poput Azijata koji igraju hokej, te trenira delfine da se bore kao Dolph Lundgren.

No, apsolutni ‘highlight’, možda i cijele karijere Action Bronsona je “Contemporary Man”, ranije snimljena pjesma koja se zbog problema s autorskim pravima tek sad pojavila na nekom albumu. Osmijeh od uha do uha nemoguće je suspregnuti bilo kome tko ima dušu ili voli život dok Bronson repa preko sampliranih pjesama Petera Gabriela, Phila Collinsa i Johna Mellencampa.

U džungli internetskih izdanja svih žanrova, ne može se više ništa tvrditi sa sigurnošću, previše je albuma koje vrijedi poslušati a vrijeme to ne dozvoljava, no vjerujem da se teško može naći zabavniji komad muzike u 2013. od “Blue Chipsa 2”.