Ljubavlju do mračnih kutaka svakodnevnice

Drive-By Truckers pojavili su se na sceni krajem devedesetih s albumima “Gangstabilly” i “Pizza Deliverance”.

Žestoki riffovi i nepretenciozni i duhoviti, a istovremeno poput vrhunskog scenarija precizni opisi života američkog juga činili su Truckerse posebnima. Par godina kasnije momci iz Alabame pod vodstvom, sad već legendarnog lika američke indie scene, Patterson Hooda, dvostrukim epohalnim albumom “Southern Rock Opera” upisali su se na mapu najvažnijih malih bendova novog milenija i kod većine kritičara inače manje sklone otkrivanju i istraživanju novih bendova iz manjih sredina. Sljedeći albumi “Decoration Day” i do danas najbolje prodavani “The Dirty South” potvrdili su kako su Truckersi vjerovano najbolji bend u posljednjih desetak godina.No, jedan član benda uvijek je zvučao drugačije. Nasuprot grubim i hrapavim vokalima Hooda i Mikea Cooleya, stajao je melodični, većeg raspona, pomalo visoki, a opet tako prepoznatljivo južnjački glas Jasona Isbella. Krupni mladić dječačkog lica i plavih očiju postao je član benda kada se na turneji “Southern Rock Opera” treći gitarist benda Rob Malone jednog dana prije nastupa nije pojavio, a mladi Jason sasvim se slučajno našao u blizini.Pjesme”Outfit” i “Decoration Day” s istoimenog albuma, uz svu genijalnost Hooda i storytelling moć Cooleya, najbolje su pjesme koje su Truckersi odvsirali, a “Outfit” je vrlo vjerojatno i jedna od najboljih rock pjesama ikad napisana. “Danko/Manuel , “Never Gonna Change” i ” Goddamn Lonely Love” s “The Dirty Southa” su, iako je ikakve sumnje bilo, potvrdile o kakvom se autorskom talentu radi.Ali, status trećeg gitarista i autora samo par pjesama po albumu bilo je premalo za Isbella. Veliki problemi s alkoholom, raspad braka s basisticom Truckersa Shoonom Tucker doveli su do neizbježnog, rastanka s bendom. Premda su ostali, i dan danas su, u dobrim odnosima shvatili su kako zajedno više ne mogu, a alkoholni ekscesi Jasona samo su ubrzali stvari.

“A Blessing and a Curse” iz 2007 godine posljednji je album Drive-By Truckersa s Isbellom u postavi. Solo karijeru Isbell je započeo iste godine sa “Sirens Of The Ditch”. Nakon toga su slijedili “Jason Isbell and the 400 Unit” (2009.) i “Here We Rest” (2011.). Radilo se o vrlo dobrom koktelu rocka, bluesa, countrya i soula s izvrsnim tekstovima, te slaganjem rima na kakvom bi zavidjeli i lingvistički najelokventniji reperi. Kritika mu često nije bila previše blagonaklona, vjerojatno očekujući na svakom albumu po 12 “Outfita”.

Ovogodišnji album”Southeastern” konačno je jednako dobro prihvačen i od publike, i od kritike. Sasvim zasluženo, jer radi se o najboljem solo ostvarenju 34-godišnjeg glazbenika iz Alabame.

“Southwestern” je tiši, glazbeno jednostavnijih aranžmana i više kontempliran nego prethodnici. Samo na prvo slušanje i ako gledamo samo čisto tehničku stranu, jer emocije iz zvučnika udaraju na osjete slušatelja najsnažnije još od vremena “Dirty Southa.”

Uvodna “Cover Me Up” može shvatiti kao ljubavna posveta novoj ženi, lijepoj Teksašanki Amandi Shires, koja svira volinu na ovome albumu. No, umjesto ljigavih i patetičnih ljubavnih poruka Isbellove glasnice, akustična gitara i motivi karakteristični za pjesnika iz Alabame pokazuju kako zvuči prava ljubav.

“Stockholm” se nastavlja na istu temu. Protagonista su alkohol, tablete i putovanja držali kao taoca, razvila se obostrana ljubav i zavisnost, no sada je upoznao pravu ljubav i želi izlaz. “Travelling Alone” je instant klasik countrya, americane, singer-songwriter žanra, kako god želite i demistifikcija slavljenja samačkog života.

“Elephant” je pak, poput snažnog udarca u želudac, opis odnosa između glavnog lika u pjesmi i njegove prijateljice koja umire od raka. O ovoj pjesmi mogao bi se napisati cijeli esej, ali zadnja rečenica gdje on shvaća ‘da je jedino sigurno da nitko ne umire dostojanstveno’ nemilosrdan je i okrutan, ali točan prikaz kraja kakav nas sve čeka, a koji nam hollywoodski filmovi neće prikazati.

Dvije najrokerskije pjesme na albumu su “Flying Over Water” s distorziranom solažom i “Super 8“. Prva govori kako sve stvari u životu, drugačije izgledaju kada se gledaju izvana. Velika carstva i ljudske veze izvana izgledaju savršeno uglancano, a unutra se raspadaju. Druga je pak dokaz kako generička rock stvar može biti uzbudljiva kada ga sviraju ljudi kome je taj žanr u krvi. “Different Days” je najopuštenija stvar ovdje, uz par briljantnih opservacija Isbella (“Isus voli grešnike, ali cesta voli grijeh“, i bolno jednostavan savjet oca koji podsjeća na legendarni “Outfit” “…najispravniju stvar je uvijek najteže napraviti“). “Live Oak” zvuči poput davno izgubljenih folk pjesama o ubojstvu koje je iz zaborava spasio Alan Lomax, dok je “New Brand Wales” još jedna oda životnom propadanju na putovanjima uz divnu violinske dionice Brinesove.

“Yvette” bi pak bila nešto kao moderna priča o osveti. Zaljubljeni mladić čisti svoju poluatomatsku pušku i kreće osvetiti djevojku u koju je zaljubljen, a koju otac svakodnevno fizički zlostavlja. Uz malo riječi Isbell stvara potresnu sliku. Prava američka tragična priča.

“Song That She Sang In The Shower” je jedan od najboljih prikaza propadanja veze koje možemo čuti u popularnoj kulturi. Pjesme koje je bivša djevojka pjevala pod tušem najbolniji su podsjetnik na prošlost. Vrag se skriva u detaljima. A refren “…crkvena zvona zvone za one kojima je lako udovoljiti” otvara neka skroz nova pitanja i poglede na svakodnevnicu.

Album završava s “Relatively Easy”. Smrt prijatelja, zatvor, sve je to u našim životima, ali opet nam je lakše nego nekim drugim ljudima. Ili se bar tako tješi glavni junak ove pjesme. Savršen način za završiti album pun ljudske boli, patnji, ali i prave ljubavi.

Junak iz sjene ovog albuma je Amanda Brines. Svojom bezuvjetnom ljubavi, izvukla je Isbella na pravi put, bila je ključna osoba u njegovom procesu odvikavanja od alkohola. Kao i country legendama Johnnyu Cashu i Waylonu Jenningsu snažne žene i glazbenice, June Carter odnosno Jessi Colter spasile su život , te pritom ih i kreativno stimullirale.

Što se samog Jason Isbella tiče, nabolje će poslužiti citat kolege country glazbenika sina legendarnog Steve Earle; Justin Townes Earla: “Kada se družimo i pričamo , Jason zvuči kao i ja poput običnog rednecka, ali daj mu gitaru i papir, i on postaje magičan, leti“.