Lijep i do zla boga dosadan album

    857

    Enya

    Dark Sky Island

    Datum izdanja: 20.11.2015.

    Izdavač: Warner Music / Dancing Bear

    Žanr: New Age

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Humming
    2. So I Could Find My Way
    3. Even in the Shadows
    4. The Forge of the Angels
    5. Echoes in Rain
    6. I Could Never Say Goodbye
    7. Dark Sky Island
    8. Sancta Maria
    9. Astra et Luna
    10. The Loxian Gates
    11. Diamonds on the Water

    Eithne Ní Bhraonáin, svijetu poznatija kao Enya Brennan ili jednostavno Enya, najprodavanija je irska solo glazbenica u povijesti.

    Nije to nikakvo čudo, jer kad svoj put započnete albumom kao što je “Watermark”, s pravom možete očekivati velike stvari. Spomenuto izdanje, drugo po redu pod imenom Enya, ostaje zabilježeno kao epohalno djelo koje je new age glazbu približilo masi.Naravno, tada 27-godišnja glazbenica imala je na čemu stvarati svoj stil, temeljen na vokalu koji izričaj duhovne glazbe kombinira s prepoznatljivim irskim melosom i pretvara ga u nešto novo. Naime, upravo je sredina ’80-ih donijela film “Misija” i legendarni soundtrack za koji je zaslužan Ennio Morricone, a dreampop/new age scenom već su zavladali Dead Can Dance, Cocteau Twins i drugi. Utjecaj drugih je postojao, no to nimalo ne umanjuje svježinu koju je svojim zvukom Enya unijela u svjetsku glazbenu scenu. No, nakon vrlo dobrog albuma “Shepherd Moons”, izdanog 1991. godine, inspiracije je nestalo i počinje era ponavljanja jedne te iste formule. I dalje je to, iako jednostavna i repetitivna, vrlo kvalitetna glazba, a o Enyinu eteričnom, kristalno čistom glazbu ne mora se puno govoriti. Ipak, u svakom albumu koji je uslijedio od 1995. na dalje osjeti se taj nedostatak novih ideja koji pažljiviji slušatelj primijeti već nakon dvije pjesme.

    Taj obrazac ponavlja se i na posljednjem LP-u pod nazivom “Dark Sky Island“, koji neki kritičari nazivaju najboljim Enyinim djelom u zadnjih 20 godina. Volio bih s njima raspraviti te hrabre napise jer ni u jednoj od 11 pjesama s aktualnog albuma ne vidim što je irska diva novog ponudila.

    Muziku podržava

    The Humming“, stvar s kojom novo spiritualno putovanje počinje, još jednom donosi simplificiranu, ali i lijepu melodijsku strukturu obogaćenu glasom koji očito nije ostario ni dana. No, ta bi pjesma mogla biti smještena i na B stranu “Watermarka” jer se od njega stilski ne odmiče ni pedlja. “Even In The Shadows” u sjećanje priziva Enyin najveći hit “Orinoco Flow”, također s istog albuma, a pjesma “So I Could Find My Way” neodoljivo podsjeća na “May It Be”, tematsku pjesmu prvog poglavlja filmske trilogije “Gospodar prstenova”.

    Ostatak albuma nastavlja s reciklažom vlastitih materijala, polako uljuljkujući slušatelja u san koji nije samo rezultat ugode, već i predvidljivosti i dosade.

    Bilo bi mi puno draže da se Enya umjesto tugaljivog ponavljanja “Come back to me, come back to me” iz naslovne pjesme i sličnih prvoloptaških rješenja konačno drznula eksperimentirati, kao što je to napravila njena australska konkurentica Lisa Gerrard surađujući s njemačkim elektroničarem Klausom Schulzeom na albumima “Farscape” i “Rheingold”. Čak i ako bi taj izlet ispao tek djelomično uspjelim, kao što je to bilo sa slučajem Gerrardove, bio bi vrijedan pažnje i poštovanja. Ovako imamo još jedan Enyin lijep, ali i do zla boga dosadan album.

    Muziku podržava
    Stisni