Let s drugog svijeta

Od svih ultimativnih kolekcija Croatia Recordsa koje sam analizirao, nekako sam najmanje ‘doživio’ baš ovu od Divljih jagoda. Naravno, razlog da je tome tako ne leži u činjenici da bi ona bila drukčije složena ili manje vrijedna od ostalih, već jednostavno osjećaj da su Divlje jagode, za razliku od recimo, Crvenih koralja, Dade & Timea, Mlinarca ili Azre stalno ‘tu negdje’, nadohvat ruke i uha.

Stalno se ‘motaju’ oko mene (i svih nas skupa) i ova kompilacija mi nije tako poseban doživljaj kao što su bile gore istaknute. Usto, u posljednjih je par godina izašla najprije nova ploča “Od neba do neba“ (2003.), zatim dvostruka “Let na drugi svijet – The Best of Divlje jagode” (2004.), a u konačnici prije dvije godine i box set svih studijskih.

Pa kako sve ta izdanja imam, vjerojatno je to razlog što mi ova kolekcija jednostavno nije ‘legla’ poput ostalih, jer osjećaj ponavljanja ipak mi je malo prejak. No s druge pak strane, Divlje jagode su vječni bend, ‘trademark’ hard & rock ‘n’ rola s ex-YU, čak i širih prostora, i ne mogu se oteti dojmu da svako njihovo izdanje, pa tako i ovo ovdje, ima puni smisao i opravdanje.

Pogotovo stoga što stalno ‘izviru’ novi rock naraštaji, kojima treba u kontinuitetu pružati prilike da se upoznavaju s ostavštinom kakvu malo koji bend ima. Bend gitarističkog maga i skladateljskog genijalca Zeleta Lipovače, koji je oduvijek ‘stremio’ ka nečem višem, boljem, idealnijem, slijedeći uvijek osobna uvjerenja, nikada ne ‘robujući’ trendovima i tržnim zahtjevima.

Čovjeku koji je, u konačnici, još krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih radio vrhunske ploče (“Divlje jagode”, “Stakleni hotel”, “Motori”), i već tada u kontinuitetu snimao u europskim studijima. A vrhunac doživio kada su Divlje Jagode 1986. godine potpisale ugovor s londonskim Logo Records.

Ploča “Wild Strawberies” (1987.) kruna je prvog dijela njegove, ali i karijere Divljih jagoda. Suradnja s Geoffom Hunningtonom, vlasnikom spomenute londonske kompanije, koji je radio i s Eurythmics i Vangelisom, dokazala je da su Divlje jagode u tim vremenima nadrasle vrijeme, a pogotovo prostor u kojem su boravile.

Također, ona bilježi suradnju s Donon Aireyem, danas klavijaturistom Deep Purplea, prije Rainbowa i Whitesnakea, te Thin Lizzyevim producentom Keithom Wolvinom, a ne manje bitna je i ona sa Saxonovim producentom Peterom Hintonom na sljedećoj ploči “Konji” (1998.). Baš toj na kojoj je Zele u “Turskom maršu” do kraja potvrdio svoju umjetnost gitarističkog izražavanja.

I svi kasniji albumi, računajući i njegov solo projekt “Magic Love”, donose brdo lijepih naslova, koji ne priznaju i ne poznaju granice i na koje se ‘plijesan’ ne taloži. Jer uvijek i na svakom su mjestu rado slušane.

Iako je Zeletov, pa samim time i rad Divljih Jagoda, teško precizno ‘metaforizirati’, ja bih si ipak uzeo slobodu pa ga ipak podijelio na dva glavna dijela.

Prvi je onaj ‘tvrđi’, teži i žešći, hard & hevijanerskiji, koji je ‘proizveo’ mnoštvo brzih, melodičnih, britkih i nabrijanih himni, kao što su “Divlje jagode“, “Motori” (s gitarama uz koje mnogi uče umjetnost sviranja tog instrumenta), “Metalni radnici“, “Ciganka“, “Zbog tebe draga” ili “Living in My Dreams“.

Drugi je osjećajni, emocionalniji, mirniji, uglavnom vođen ljubavnom tematikom, a tu je nemoguće i nepristojno čak ne izdvojiti dvije prelijepe, bez vremenske i svegeneracijske pjesme “Krivo je more” i “Jedina moja“, uz kojih su se mnogi od nas zaljubljivali (neki možda i tješili nakon odljubljivanja).

Taj je segment rada i prepoznatljiviji, prihvaćeniji i eksponiraniji, jer balade koje je skladao Zele nešto su posebno, nešto s čime se doslovce živi.

Prisjetimo se još samo “Mojoj ljubavi“, “Kako si topla i mila“, “Šejla“, “Zauvijek tvoj“, “Zvijezda sjevera” ili posebniju od ostalih, “Sarajevo ti i ja“, nastalu za vrijeme divljačkih napada na Sarajevo, Zeletov, i grad inspiraciju i instituciju mnogih drugih velikih umjetnika muzike svih stilskih opredjeljenja.

Dodatni su plus ovom izdanju neke pjesme koje nisu bile toliko ‘na tapeti’, i samim su tim dosta malo poznate (osim istinskim obožavateljima). U tu kategoriju po meni spadaju “Vodarica“, “Ulica na lošem glasu“, “Svi nisu kao ja“, “Zbog tebe draga“, računajući i noviji singl “Piramida“.

Sve su imenovane, kao i one ostale, ovdje poredane kronologijom objavljivanja ploča, obilježile trideset godina rada ovog velikog umjetnika i njegovog jednako tako velikog benda. I mogu se pronaći na ovoj kompilaciji, koja, usprkos mojim uvodnim dojmovima, ne bi trebala naići na slabiji odjek od svih objavljenih prije, pa i one koje će biti poslije nje.