Labud spreman zaplivati bilo kakvim vodama

Sjećate li se one poslovice: “Mnogo puta djeveruša, nikad mlada”?

Slično bi se moglo reći za sjevernoirskog kantautora Foya Vancea, jer je mnogim svjetskim zvjezdama (Elton, Sheeran, Groban) bio predgrupa, ali uspjeh u većim količinama do sada još nije došao. Ili možda najbolje tek dolazi? Vanceov album “The Wild Swan” ima mnoge karakteristike da se svidi svima. Foy Vance je snimio pravu kozmopolitsku rock’n’roll ploču na kojoj malo južnjačkog rock’n’rolla, nježnih balada, folk akcenata, i naravno, utjecaja najpoznatijeg muzičara iz Sjeverne Irske, Vana Morrisona. Uvodna “Noam Chomsky Is A Soft Revolution” će slušatelja nabrijati na swamp rock Creedenca, no stvari će krenuti drugačijim tokom, uglavnom u tiše vode koje brege deru. “Coco” će evocirati 20 godina staru doskočicu “Cotton Eyed Joe”, a Vance će impresionirati mogućnošću transformacije svog glasa.Onako unjkav, senzibilan, neće ostaviti dojam da može zaurlati i pokazati rockersku razuzdanost, a kad tamo – iz zvučnika krene baš to, što demonstrira u “Bangor Town“, jednoj od najboljih brojeva na albumu. U sljedećoj temi, “Burden“, Vance se pokazuje kao sjajan majstor od nijansi, gdje minimalističkim dionicama bunja i basa ukusno pridodaje malo utjecaja gospela.

“She Burns” zvuči ipak jedno koplje niže od “Bangor Town” i “Burden”, ali riječ je o pjesmi koja bi Vanceu mogla donijeti publiku koja baš i ne voli klasičan kantautorski izričaj. U posljednjoj trećini albuma stvari kreću krivudavo, tako da “Be Like You Belong” i “Unlike Any Other” zvuče kao stilske vježbe čovjeka koji želi napisati pjesmu kao Adele, što mi, istini za volju i nije neka preporuka.

“Ziggy Looked Me In The Eye” citira alter ego Davida Bowiea i hit starog dobrog Marca Bolana “Children of the Revolution”. Zgodničko, ali ništa više od toga. Stil Vana the Mana će se ukazati na “Fire It Up” koji ipak pomaže da se i pri kraju albuma nađe kakav jak, sugestivan trenutak.

“The Wild Swan” nije savršena ploča, ali ima više pogodaka nego promašaja, mnogo je više dopadljiva nego što ima autorski nerv, no i sa svim tim manama teško je odoljeti njenom jesenje melankoličnom šarmu.