Krv, znoj i suze

Treći album punk-rock benda iz Portlanda, The Thermalsa, sa svojih 38 minuta trajanja ujedno je i njihov najduži album do sada, ali to nije jedini superlativ koji mu se može pridodati. “The Body, The Blood, The Machine” je također i najenergičniji, konceptualno najfokusiraniji i politički najangažiraniji od svih njihovih albuma.

Ideološka pozadina ovog albuma sastoji se od kritike kršćanstva i njegovog totalitarnog karaktera (“They’ll pound you with the love of Jesus…They’ll own your days/They’re only God’s babies/They follow, they know“), a cijela atmosfera na albumu je prilično apokaliptična i prožeta religioznom ikonografijom na punk-rock podlogama.

Još sa svojim drugim albumom “Fuckin A”, The Thermalsi su nas naučili da njihove pjesme posjeduju razornu snagu kojoj se vrlo teško oduprijeti, a s ovim albumom će to biti još i teže, jer je i tekstualno i zvukovno album puno profesionalniji i ambiciozniji od svoja dva prethodnika. Ja bi, ipak, rekla da su, zapravo, tekstovi pokretačka snaga cijelog albuma.

To će postati očito već s prvom pjesmom “Here’s Your Future“, a s drugom “I Might Need You To Kill” će vam sve već biti kristalno jasno. (Jer ako vam stihovi kao što su “Locusts, tornadoes/crosses and Nazi halos/they follow, they follow” ne dočaraju o kakvom se albumu ovdje radi, nema smisla da nastavite slušati.)

Zapravo se Hutch Harris na svom noovm glazbenom uratku dotakao svega što bi ste od jednog ozbiljnog i osvještenog autora i očekivali: religije, konzervativnih političkih ideja, rata i općenitog stanja stvari u današnjem američkom društvu. No bez obzira na to što glavnu riječ na albumu vode pjesme nabijene političkim porukama, njegov vrhunac ipak predstavlja jedna ljubavna balada. Vjerojatno zato jer Harris jako dobro zna da su upravo ljubavne pjesme jedine koje se pamte i jedine koje će preživjeti sve režime i ratove.

Na “St. Rosa And Swallows” će njegov inače snažan vokal gotovo zagaziti na pop teritorij, a stihovi “Passing the corners, we kissed in the rain/Passing the old rusted warning signs/What did they say?/I think they said run!” će nam otkriti da se, zapravo, radi o pjesmi koja govori o bijegu. O kakvoj je vrsti bijega riječ i nije toliko bitno, jer je bježati ionako najčešće besmisleno. Osobito ako bježite sami od sebe.

Ova će pjesma, zajedno s “Test Pattern“, pružiti dobrodošlu protutežu i osvježenje od ponekad zamornog politiziranja koje prevladava na većem dijelu albuma. “Returning To The Fold” ima onu klasičnu post-grunge melodiju, dok ćete catchy melodiju predodređenu da se izdvoji kao singl s albuma pronaći tek kod četvrte pjesme “A Pillar Of Salt” (u kojoj neće nedostajati biblijskih motiva).

Cijela propovijed (jer baš takav dojam ovaj album ostvalja) završit će pričom o oslobođenju u gotovo petominutnoj “I Hold The Sound“, koja dosta podsjeća na ranije stvari benda.

Sve što još mogu reći o novim THe Thermalsima je to da bi ih se čak usudila usporediti s Hüsker Dü, a bolju preporuku od te mislim da im stvarno ne mogu dati.