Kritika humorom koja će vas natjerati da se zamislite u kakvom društvu živimo

    1406

    Miki Solus

    Koncert za klavir, bas i cajon

    Live

    Datum izdanja: 14.12.2015.

    Izdavač: Mrtva krava

    Žanr: Folk-Rock, Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Bugi vugi
    2. 500 eura
    3. Spavam
    4. Život je palačinka
    5. Dr. Dre i Chopen
    6. Edo
    7. Avion
    8. Tko je veći muzičar od Ala Bundya?
    9. 1000 radijatora
    10. Britney
    11. Hipster
    12. Pun kufer
    13. Bijela čokolada
    14. Smrt je romantična
    15. Wu-Tang
    16. Robi Prosinečki
    17. Bojim se muzičkih kritičara

    Dokaz da kvalitetne stvari nastaju iz dobre suradnje i prijateljstva je Miki Solus.

    Pravim imenom Miroslav Kocijan, kojeg prate Frane Visković i Andrej Tačigin, 24-godišnji student koji definitivno ima smisla za humor i to ovaj album pokazuje. Koncert za klavir, bas i cajon” je album koji će vas definitivno nasmijati svojim ironičnim tekstovima, izravnom kritikom i nonšalantnim vokalom iza kojeg stoji ozbiljan pristup glazbi koji se na albumu transformira u nešto komično i zajebantsko.

    Za sebe Miroslav kaže da je rekao ‘ne’ gitari i uhvatio se klavira i to je prvo što ga izdvaja. Klavir je na ovom albumu u prvom planu, dok su sami tekstovi, kako smo rekli, sarkastični i ironični. Taj je potez miješanja ‘ozbiljnog’ instrumenta s pomalo neozbiljnim tekstovima u najmanju ruku zanimljiv. Pozadina je albuma miks jazza s repanjem, što je svakako čudno na prvo slušanje, ali u konačnici je to jedna eklektična priča spajanja naizgled nespojivog.

    Muziku podržava

    Takav se stav da se može posegnuti za klavirom i repanjem ujedno može činiti neozbiljnim, ali kad se zagrebe ispod površine, vidite jednu brutalnu iskrenost i kritiku društveno-političke situacije koja ne libi staviti na svoj popis bilo koga i izraziti svoju poziciju, u ovom slučaju zakukuljenu u ironični prizvuk. Ali, sve je tu transparentno, nema nikakvih metafora i hermetizma, tekstovi su jednostavni i upečatljivi s tek malom dozom cinizma i gnušanja nad situacijom u kojoj se društvo nalazi.

    Miki Solus je svjestan svojeg pisanja i izvedbe i onoga što album zaista jest – brutalna kritika i ismijavanje svega što se može ismijati, kao u “Dr. Dre i Chopin” gdje kaže: “Hrvatska je WC, a mi plutamo k’o govna.” Ova je stvar najupečatljivija na albumu jer je u njoj sam sukus albuma, spoj klasičnog i suvremenog s britkim tekstovima i samosvjesnom izvedbom te obiljem humorističnih mjesta. Ali taj humor nije tu samo poradi nasmijavanja, nego izražavanja stava kojeg izvođač ima prema stanju u društvu i to se ne libi iskazati na najbrutalniji način. Ništa tu nije skriveno, svaka pjesma pogađa ravno u glavu.

    Sve je tu na tapeti – političari, glazbenici, estradnjaci, studenti, teroristi, kao i sam Miki Solus. On je i autoironičan i ne libi se šaliti na vlastiti račun kao u numeri “Avion” i “Tko je veći muzičar od Ala Bundya?“. Svaka pjesma je priča za sebe i repanje tu još pridonosi intenzitetu ekspresije.

    Ovaj se album može činiti neozbiljan i kao ‘sprdačina’ kako sam Miki kaže, ali iza svega stoji jedan osviješten stav i zrelost koja je pomalo bijesna na sav taj kaos i koja se glazbom želi izraziti.

    Možda je najbolja subverzija ona koja dolazi od zajebancije, ali ne bez pokrića i pozadine, već ima svoju svrhu, a to je kritika. Ovaj je album takva jedna mala subverzija zajebancijom i humorom koji ponekad dolazi do karikature, ali gledajući cjelinu zasigurno će vas nasmijat, zabaviti, ali i natjerati da se zamislite u kakvom društvu živimo.

    Muziku podržava
    Stisni