Kreativni imaginarij mash-upa

Mnogi su već novi album The Go! Teama proglasili novim remek-djelom jer se bend nimalo ne odmiče od standardnih nestandardnih forma spajajući sve moguće utjecaje. Je li to baš tako?!

Na prvom albumu The Go! Team su uspjeli dočarati savršenstvo zvučnog kaosa, na drugom su bili jako blizu tog, dok treći zvuči kao nešto poput naših komercijalnih televizija, repriza reprize prokušane dobitne formule imaginarnih mash-up fascinacija.

Nema se tu što previše nadodati i oduzeti jer su The Go! Team u potpunosti svoji, prepuni urnebesnih kombinacija koje bi malotko mogao spojiti u suvislu pjesmu, a kamoli ovako zabavno i prpošno kao što to ovaj bend čini posljednjih godina. Zabava, ples i razonoda su oduvijek bile na prvom mjestu što se osjeća i na “Rolling Blackoutsu“.

Da je kojim slučajem The Go! Team nastao početkom disco revolucije, možda ne bismo sada imali niz toliko blijedih podžanrovskih jedinica tog usmjerenja, možda bi sve bilo mnogo upečatljivije i razonodnije, bez pravih klasičnih formi kojima mnogi autori robuju.

Ono što je najveća prednost ovog albuma u odnosu na prijašnje ujedno je i njegova glavna mana, a to je najveća ujednačenost do sada. “Rolling Blackouts” valja od početka do kraja urnebesnim ritmovima koji su vrlo često obojani frenetičnim pop melodijama koje s lakoćom ulaze u uho. Preslušavajući album u cijelosti, nema velikih razmimoilaženja u skladu pjesama, pa možemo reći da je album vrlo tečan, možda i malo previše za The Go! Team.

Neću nešto posebno isticati pjesme jer u ovom slučaju to i nema previše smisla, budući da počevši od uvodne “T.O.R.N.A.D.O.” do posljednje “Back Like 8 Track” dobivamo niz koji niti u jednom trenutku nema amplituda, niti prema gore, niti prema dolje, već sigurno valja kroz cijelu svoju minutažu.

Glazbeni kaos koji The Go! Team proizvodi teško se može opisati u nekoliko redaka jer bend spaja možda i previše toga da bi to moglo biti suvislo i dobro, ali svi sampleovi koje koriste kao da pronađu svoj put do pravog mjesta u pjesmama, pa uz veliku dozu melodioznosti dobivamo savršenstvo buke za plesne podije.

“Rolling Blackouts” je možda tek nijansu slabiji od preostala dva albuma benda što ga uopće ne čini lošim samim po sebi jer The Go! Team i dalje iskazuje da nisu do kraja prožvakali sve kombinacije standardnih tema koje koriste.

Ako je vjerovati riječima frontmena Iana Partona da je ovo posljednji album benda, tada možemo početi žaliti za jednim velikim i zanimljivim bendom koji nas je tek nakratko posjetio na kišni dan na zagrebačkom Jarunu. Šteta što nismo dobili reprizu, jer i u ono malo vremena The Go! Team su pokazali kakvi su vrsni zabavljači.