Kreativna kataklizma

    3232

    Linkin Park

    A Thousand Suns

    Datum izdanja: 13.09.2010.

    Izdavač: Warner Bros / Dancing Bear

    Žanr: Alternative, Nu-Metal, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Requiem
    2. The Radiance
    3. Burning In The Skies
    4. Empty Spaces
    5. When They Come For Me
    6. Robot Boy
    7. Jornada Del Muerto
    8. Waiting For The End
    9. Blackout
    10. Wretches And Kings
    11. Wisdom, Justice, And Love
    12. Iridescent
    13. Fallout
    14. The Catalyst
    15. The Messenger

    Ispričavamo se unaprijed svima što pozadinske podatke i informacije ne skidamo/kopiramo/prevodimo/posuđujemo s Wikipedije ili vodećih svjetskih glazbenih portala.

    Stoga nakon ove recenzije “A Thousand Suns” američkih eksperimentatora Linkin Park proguglajte i potražite na navedenima trivijalnosti.

    Tri su godine prošle otkako su Linkin Park albumom “Minutes to Midnight” službeno raskrstili s ‘tinejdžerskim angstom’, odrasli i počeli se senzibilizirati za nimalo savršen svijet oko sebe. Jest da im je pri ruci, osim dnevnih novina, bila romantičarska proza, pa se weltschmerzom rasipalo kao lopatama, ali i dalje su smisleno uspjeli artikulirati frustracije prema rigidnom post-industrijskom društvu. “A Thousand Suns” je stoga elaborat nove poetike i cementiranje novog zvuka kojim će se odvojiti od tinejdžerskog prefiksa i lansirati u alternativne krugove mainstream elite sklone ezoteričnim eksperimentacijama i inovacijama.

    Glavna karakteristika četvrtog studijskog albuma jest fragmentarnost određena minijaturama kao preludijima devet nosećih pjesama u zanimljivoj službi anticipacije ili, ako zagrebemo pod površinu poetike novog albuma, u službi proročanstva, jer nagovješćuju nekoliko koraka unaprijed razvoj strukture. Iako govorimo o čvrstoj strukturi i instrumentalnoj kompaktnosti albuma, zanimljivo je njegovo narativno oblikovanje koje je sinonim za apokalipsu i kataklizmu.

    Muziku podržava

    Prepun nihilističkih koncepata, Chester i Mike po prvi puta, možemo sa sigurnošću to reći, pjevaju i pridonose hladnoj mehanicističkoj melodioznosti stvorenoj sintetičkim zvukovima u baladama “Robot Boy” i “Iredescent“. Sintetički ritmovi nisu novotarija u njihovom opusu, ali već najavnim singlom “The Catalyst“, svakako okosnicom albuma, zbunili su publiku okrenuvši se sasvim novom smjeru kojim nesumnjivo dominiraju basovi i zvukovi punog volumena, za razliku od oštrih i sirovih kakve smo imali prilike čuti na “Hybrid Theory” ili nasljedniku “Meteora”.

    Međutim, Linkin Park i dalje znaju odakle vuku glazbene korijene, pa ćete stoga čuti obrasce slične onima na “Meteori” u grandioznoj “When They Come For Me“, ali upotpunjene novim utjecajima od kojih je najočitiji onaj new agea. On se očituje, vratimo li se na dominantne teme, u tekstovima vrlo oslonjenim na istočnjačke filozofije.

    Chester i Mike lamentiraju nad općeljudskim prokletstvom, nadolazećom apokalipsom i, vjerovali ili ne, obraćaju se pritom Bogu. Patetiziranje i iskorištavanje klišeja, na sreću, zasjenjeni su instrumentalnim eksperimentacijama kakve bismo atribuirali kakvoj remix kompilaciji i “A Thousand Suns” zbog toga na trenutke zvuči kao mračan klupski album.

    Pribjegavanje kolažu, s druge strane, ni po čemu nije svjež postupak, pa se tako isječci političkih govora mogu prepoznati u počecima politički angažiranog Marilyna Mansona, odnosno Trenta Reznora i stoga uvrštavanje Martina Luthera Kinga nije nimalo originalno, već pomalo i ofucano.

    Naposljetku, album je zaokružen akustičnom gitarskom baladom “The Messenger” kontradiktornoj cijeloj prethodnoj prirodi albuma, a revanje Chestera masakrira pjesmu i pitamo li se radi li se o produkcijskoj neslanoj šali ili neuspješnom ogoljavanju strukture za kraj. U svakom slučaju, graktanje, kreštanje i skvičanje opis su njegova diskutabilnog vokala u posljednjoj pjesmi albuma.

    “A Thousand Suns” je poetički pragmatičko izdanje koje slijedi nove glazbene trendove, a kao djelo harmonične skupine kreativaca, od čega je Chester Bennington svakako najmanji. Iako se vokalno iskazuje u studiju, čini se da bi mogao biti izazov održati vokalni integritet na pozornici. No, ukoliko momci predvođeni Mikeom Shinodom nastave stvarati prema ovoj postmodernističkoj recepturi kombinirajući svoje klasične elemente s distorzivnim dionicama i odstupanjem od nu-metala imaju glavni preduvjet za uspješan rad.

    Uz klasično objavljeno je i već pomalo obvezatno popratno DVD izdanje koji donosi ni po čemu spektakularan i neobičan dokumentarac o nastanku albuma zbog čega je, kako to inače biva, namijenjen prvenstveno najvjernijim poklonicima.

    Muziku podržava