Kraljica drži tron i kada je daleko od njega

Najpoznatija ‘rock baka’ ili još bolje i ljepše za čuti, ‘kraljica rock ‘n’ rolla’, Anna Mae Bullock, nakon dugo se godina ponovno vraća na scenu. Još tamo negdje od promocije posljednjeg joj studijskog albuma “Twenty Four Seven” vrlo se malo čulo o, da nekoga tko joj ne zna pravo ime ne zbunimo, Tini Turner.

Ove godine odlučila nas je ponovno sve podsjetiti da je još uvijek tu, i da među mlađim i još mlađim od mlađih pjevačicama nema pravu konkurenciju. Tako je novoj turneji ‘priložila’ i ‘best of’ kolekciju najvećih hitova svoje dugotrajne karijere.

Neka mi oproste njihovi obožavatelji, ali kada vidim i čujem Tinu Turner, aktualne kraljice, princeze, djevice, ili kako ih se sve ne zovu, poput Madonne, Amy Winehouse, Rihanne ili, Bože me sačuvaj, Britney Spears, vjerojatno i još koje, čine mi se totalno nedoraslima ovoj gospođi, koja ima sve što one nemaju. A u prvom redu stas i, najvažnije, – glas. I ne treba joj nikakva reklama da to dokaže i pokaže.

I baš bi svima Tina doista trebala biti pravi uzor, teta, majka i baka, ali niti slučajno ne zbog godina, nego zbog svojih pjevačkih mogućnosti, ponašanja u medijima, na pozornici, u privatnom životu. Baš svugdje.

Općenito, zbog karizme kakvu teško da je netko (ili neka) stekao. Jer, ako u svjetskoj muzici postoji prava, istinska dama, onda je to, prije svih, Tina Turner. Samim tim što se sada, u svojim poznijim godinama, nije izvukla iz iznebuha, već je i u godinama svih tih prenapuhanih zvijezda, ona bila prava, istinska zvijezda, koja još i danas sjaji neviđenom snagom.

I danas je jedno od rijetkih, ne samo ženskih, nego i općenito muzičkih imena čije pjesme imaju bezvremensku vrijednost. Klasici su bili kada su nastajali, klasici su danas, klasici će biti dokle god će se spominjati ta magična riječ – muzika. Opisivati i analizirati bilo koju od njih bilo bi totalno nepotrebna i neograničena glupost, jer imena im govore sve, baš sve.

Možda tek prisjetiti se da Tina jednako dobro pjeva svoje, kao i ‘tuđe’ pjesme (“Addicted To Love“, “Proud Mary“) te da je njezinu karijeru ipak najviše obilježilo osmo desetljeće prošlog stoljeća, iz kojeg joj datira daleko najveći broj hitova.

S naglaskom na album “Private Dancer” (1984), koji je, kako je meni poznato, prodan u blizu 20 milijuna kopija, s time da i preostala dva iz tog perioda (“Break Every Rule” (1986) i “Foreign Affair” (1989)) imaju iza sebe gro hitova i prodanih kopija.

Kada već spominjemo te albume, malo me iznenadilo što na ovoj kompilaciji nema, ili nije bilo mjesta, za pjesmu “Typical Male”, no možda je ona, baš poput nekih koje nisam spomenuo, ‘platila’ cijenu uvrštavanja dviju novih, ubačenih na ovu kompilaciju, “It Would Be A Crime” i “I’m Ready“.

No ne treba očajavati, jer će ona, a i mnoge druge, svoju mjesto pronaći na trostrukoj kompilaciji “Tina!: The Platinum Collection”, koja će izaći početkom siječnja i najaviti njezinu europsku turneju. Na kojoj će veliku većinu od njih i zapjevati, te, siguran sam, opravdati sve što je ovdje izneseno. Naravno, i daleko više od toga. Tina, sretan ti povratak.