Kraljevstvo melodije, stiha i glasa

"Tu bolest koju nosim još od kuće i što se za mnom kao pseto vuče i sad smo tu u gradu davnih sanja i k’o tri slepca zurimo u zdanja", riječi su koje je Bora Đorđević otpjevao na zaključnoj pjesmi "Domovina" na albumu "Svjedoci/Priče" koji je objavljen na sarajevskoj etiketi Diskoton 1989., dvije godine pred sam raspad SFR Jugoslavije.

Iako stvaran u zatišju pred buru, iako su i Arsen i Zoran osobe bogate pjesničke imaginacije i senzibiliteta, album "Svjedoci/Priče" ne govori ni o kakvim političkim stremljenjima. Čak i gore navedena pjesma, "Domovina" samo je zbirka nostalgičnih misli trojice putnika koji su se našli u Parizu. I baš ništa više, nikakva politička opcija, nikakva jugonostalgija, baš ništa.

"Domovina" je najbolji primjer kako su bardovi povukli za nos svakoga tko je tražio neko dublje značenje, unatoč činjenici da je pjevaju definitivno najveći hrvatski kantautor, vjerojatno najveći slovenski isti takav te osoba zatečena u transformaciji iz srpskog Dylana u srpskog Thompsona.

Drugi primjer je sam naslov "Svjedoci/Priče". Iako će svi pomisliti kako je riječ o svjedocima priče o prohujalom vremenu, političkom sistemu, propaloj državi, riječ ‘priče’ je samo slovenski prijevod hrvatske riječi ‘svjedoci’.

U snimanju albuma pomogao još jedan sjajan slovenski kantautor, Vlado Kreslin na usnoj harmonici.

"Svjedoci/Priče" je zbirka pjesama o dolascima i odlascima, te se najviše bavi nomadskim životom samih kantautora. "Sve što pjevam uznemiri svijet, naviknut na strah i tugu. S pijetlovima ranim morat ću opet divljom stazom prema jugu" stoički pjeva Predin u pjesmi "Kantautor", dok se Arsen otvorio kao pred operaciju u potresnoj "Sandra 1989": "Ti si rasla kao korov, dijete tužno, dijete slavno, slao sam ti ljubav svoju, neuredno, brzojavno". Arsen se igra Predina u "Čekaj me", a Predin se igra Arsena u "Baladi o prolaznosti".

Mračniji su tonovi ipak rezervirani za Arsena: "Kartonski kofer" i "Oteto iz tmine" odišu umorom, ispijenošću i potrošenošću; uostalom, album je sniman kad je Arsen bio u 51., dok se Predin spremao ugasiti 31 svjećicu na torti.

Predinova "Naj ti poljub nariše ustnice" ostavlja solidan koktel suza i žudnje, a obrada "Pegasto dekle" je samo trenutak davanja oduška. Iako je prijetilo da Predin kraj Arsena ispadne balavac, to se srećom nije dogodilo: album je izvrsno balansiran: s jedne strane imamo Arsenovo životno iskustvo, s druge Predinovu strastvenost i svježinu.

Unatoč tome što je s autorskog i pjevačkog aspekta album "Svjedoci/Priče" izvrstan, to se ne može reći za aranžmane i produkciju koja je pretjerano uronjena u zvuk osamdesetih: ono što se tada smatralo zadnjim krikom mode u međuvremenu je postalo nevjerojatno zastarjelo i sterilno. Mnogo bi jači emocionalni efekt izazvalo korištenje klasičnih instrumenata umjesto oslanjanje na umjetne synthove i sintetičke bubnjeve. To se najviše osjeti kod "Naj ti poljub nariše ustnice".

"Svjedoci/Priče" su u svakom slučaju sjajan dokument odlične suradnje dvojice velikih umjetnika. I dok političari stalno postavljaju i pomiču državne granice Hrvatske i Slovenije na užas svojih žitelja, Predin i Dedić svoje stvaralačke granice dokidaju već desetljećima na oduševljenje svoje brojne publike.