Kraj do kojeg možda i nije moralo doći

    727

    Savage Grace

    After The Fall From Grace / Ride Into The Night (remastered)

    Datum izdanja: 16.04.2010.

    Izdavač: Limb Music

    Žanr: Heavy Metal, Speed Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Call To Arms
    2. We Came, We Saw, We Conquered
    3. After The Fall From Grace
    4. Trial By Fire
    5. Palestinia
    6. Age Of Innocence
    7. Flesh And Blood
    8. Destination Unknown
    9. Tales Of Mystery
    10. Ride Into The Night
    11. We March On
    12. The Healing Hand
    13. Burn
    14. Mainline Lover (bonus)
    15. Bare Bottom Blues (live)
    16. Such A Dirty Mind (live)

    Godinu nakon izlaska debitantskog albuma “Master Of Disguise”, Savage Grace je objavio i njegovog nasljednika, “After The Fall From Grace“, koji je donio još jedan ‘paket’ speed-heavy himni, njih devet, ali i novu rekonstrukciju postave.

    Ostao je ‘glavni lik’, pjevač i gitarist Christian Logue, pa se i zbog toga može reći da nije došlo do bitnijeg odmaka u odnosu na ranije snimljene materijale.

    Žestina, brzina i melodija ostale su glavne karakteristike, a nekoliko je pjesama (nešto sporija “We Came, We Saw, We Conquered” ili tipična, speederska “Trial By Fire” ili “Palestina“) bilo i s izraženijim vokalnim suradnjama.

    Remasterizirano izdanje ovog albuma uključuje i dodatak, EP “Ride Into The Night” (10.-13.), snimljen 1987. godine, te tri bonusa, od kojih dva nikad nisu bila objavljena. Da su Savage Grace ‘bliski’ i s Motörhead, dokaz je i njihova američka turneja nakon spomenutog EP-a s ‘najglasnijim bendom na svijetu’.

    Muziku podržava

    Na žalost, nakon nje došlo je do novih odlazaka iz benda, pa preseljenja iz LA-a u New York i obrnuto, a početkom devedesetih i gašenja benda. Šteta, jer je ovo definitivno imalo potencijala, imalo je publiku, imalo je i ugled, samim time i šansu za ‘bolju budućnost’. Ipak, svemu tome usprkos, Savage Grace je ‘nestao’ kad je trebao ‘poletjeti’, a teško je očekivati da će u današnje vrijeme napraviti nešto značajnije, ako se na to i odluči.

    No zato ostaje jedna sasvim dobra ostavština, koja dokazuje da je u osamdesetima bilo dosta ‘nerazvikanih’ bendova koji su imali što za pokazati, ali im se očito neke stvari nisu ‘poklopile’.

    Muziku podržava