Korak nazad za Siddhartu

    4495

    Siddharta

    Petrolea

    Datum izdanja: 04.06.2006.

    Izdavač: Menart

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Ohm
    2. Domine
    3. Il A Modras
    4. Mr. Q
    5. Neznano
    6. Homo Carnula
    7. Plastika
    8. Tria
    9. Disco Deluxe
    10. Brezokoff
    11. Gnan
    12. Male Roke

    Posljednjih nekoliko godina Siddharta je najpopularniji slovenski bend, koncerti su im redovito rasprodani, a zanimanje za njih u Sloveniji graniči s euforijom. Doslovce su i ‘pretplaćeni’ na slovenske glazbene nagrade (Viktor, Bumerang, Zlati petelin…) što, ruku na srce, možda ne govori toliko o njihovoj kvaliteti koliko o nekvaliteti odn. nedostatku konkurencije.

    Osim što su jedini slovenski bend koji je uspio napuniti nogometni stadion, jedan su od rijetkih bendova sa ovih prostora koji si može dozvoliti taj luksuz da izdaje limited edition albume, što i nije čudno ako se uzme u obzir da su im naklade regularnih platinaste i dijamantne. Doduše, proboj na strano tržište morat će još pričekati budući da je na engleski prepjevani “Rh-” zvučao znatno gore nego njegov original čemu je ponajviše pridonio loš engleski pjevača Tomija.

    Pa su se ipak manili prepjeva i snimili novi album na slovenskom te ga nazvali “Petrolea” i objavili ga s omotom u dvije verzije – zlatnoj i zelenoj (moja je zlatna). Ako vas ime podsjeća na Rammsteinovu pjesmu “Benzin” u pravu ste, no to nije jedina sličnost s ovim bendom.

    Dok su s prvim albumom još ispipavali teren i bili nekako više rockerski orijentirani, a na drugom imali niz uspješnih balada (“Platina”, “Na soncu”…), na trećem su se potpuno približili nu-metal-industrial zvuku koji najviše asocira upravo na Rammstein (poslušajte primjerice pjesmu “THOR”) te raznorazne skandinavske gothic-metal bendove poput H.I.M. I koliko god da bi oni više željeli zvučati poput Metallice ili Faith No More, činjenica je da ni na “Petrolei” ne odmiču puno od goreopisanog zvuka.

    Muziku podržava

    Ohm“, “Il A Modras“, “Disco Deluxe” i prvi singl “Plastika” sa zgodnim videospotom simpatični su pjesmuljci, ali daleko od kvalitete i originalnosti kakvu je svojevremeno imala primjerice “Lunanai” s prvog albuma, hitoidnog potencijala “B Mashine” i već spomenute “Platine” ili pak odlične produkcije u kakvu su bili upakirani “Japan” i “Ring”.

    “Petrolea” je tako ispala najslabiji Siddhartin studijski album, a usprkos budžetu koji je danas znatno veći nego što je to bio 1999., čini mi se da ovim albumom ipak nisu, kao što je bilo očekivano, napredovali već nazadovali.

    No, iza Siddharte stoji jak menadžment i odlična promocija pa nije ni čudo da su oni i dalje jedan od tržišno najisplativijih bendova, a čak i kada izdaju loš album još uvijek su bolji od 90 % hrvatskih bendova sličnog profila.

    Jedino što im otvoreno zamjeram njihove su izjave vezane uz gradnju džamije u Ljubljani – bend koji ima tako veliku bazu obožavatelja ipak si ne bi smio dozvoliti tako neodmjerene izjave, a osim što im nimalo ne služi na čast time bi sasvim sigurno mogli izgubiti dio simpatija nekih od nas.

    Muziku podržava