Korak do remek-djela

    1710

    Eluveitie

    Everything Remains (As It Never Was)

    Datum izdanja: 19.02.2010.

    Izdavač: Nuclear Blast / Trolik

    Žanr: Death Metal, Folk Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Otherworld
    2. Everything Remains (As It Never Was)
    3. Thousandfold
    4. Nil
    5. The Essence Of Ashes
    6. Isara
    7. Kingdome Come Undone
    8. Quoath The Raven
    9. (Do)Minion
    10. Setlon
    11. Sempiternal Embers
    12. Lugdūnon
    13. The Liminal Passage

    Brzo, čak i nekako prebrzo ‘dogodio’ mi se novi album skupine Eluveitie. Bez obzira što su između “Slanie” i “Everything Remains (As It Never Was)” prošle skoro pa točno dvije godine, u kojem je periodu objavljen očajan “Live @ Metalcamp” i sasvim dobar akustični “Evocation I: The Arcane Dominion“.

    No što je tu je, vrijeme ide dalje, uvijek prema naprijed, sve brže prolazi (ili ga sve manje osjećamo), a ekipa iz Eluveitiea je nesumnjivo u velikom i plodnom, totalno kreativnom periodu, pa je stigao još jedan album. Treći ‘električni’, četvrti ukupno, s kojim je bend dokazao da je vrhunski folk-metal izvođač. Pri samom vrhu tog pravca, koji je po uzoru na starijeg ‘britanskog brata’ nazvan ‘New Wave of Folk Metal’, ali i jedan od najboljih mlađih metal bendova uopće.

    Iako, to moram odmah napomenuti, da ne bih ostao dužan, “Slania” nije nadmašena. A i teško da će ikada i biti, bez obzira što je za vjerovati da je u ovaj album uloženih onih ‘mojih’, u recenziji “Slanie” traženih’ 20% više truda. Mislim da je, da ne povlačim previše paralela, “Slania” bio (i još je) kompleksniji album, s više stilske, a i muzičke širine, dok je ovaj ograničen na kombinaciju melodičnog death i folk-metala, u kojoj dominiraju žestoki ‘gothenburgh’ riffovi i poletne keltske folk melodije.

    Općenito, melodičnost je nešto čime možemo ‘zaogrnuti’ cijeli album, i to mu je jedna od, ako ne i najznačajnija, karakteristika, a pjesme kao da su rađene po obrascu “Inis Mona“, “Gray Sublime Archon“, “Brictom” i “Omnos“. Što naravno, uopće nije loše. Naprotiv, i više su nego dobre, jer sadrže najbolje karakteristike spomenutih žanrova, a ako i jesu komponirane ‘po uzoru’ na spomenute, ne mogu biti slabe, jer su to neki od najjačih Eluveitie naslova uopće.

    Muziku podržava

    I opet, da i to ne propustim kasnije, treba reći da se radi o albumu koji nema pjesme kojoj bi se mogla dati manja ocjena od +3, a u toj su ocjenjivačkoj kategoriji možda jedna ili dvije, dok ostale spadaju pod sekcije vrlo dobar i odličan, što znači da je materijal jedna kvalitativno dosta ujednačena cjelina, a to je uvijek dobar pokazatelj kod donošenja finalnog suda.

    Nije neka novost je da je spoj melodeatha i folka vrlo skladno napravljen, omjeri su dosta ravnomjerno, ali i odmjereno raspoređeni, dolaze do izražaja kada i kako trebaju, pa je teško reći koju od bi ovih dviju riječi trebalo staviti na prvo mjesto kod generalizacije opisa albuma. Čak i upuštati se u dublje analize čega ima više a čega manje, jer svega ima dovoljno, bilo bi pogrešno.

    Gitarističke izvedbe, uglavnom one riffovskog opredjeljenja, i ovdje su vrlo moćne, punokrvne, nabildane, bubnjevi i bas imaju formu i sound slične kao i na “Slanii“, dok je utjecaj folk instrumenata, ili bolje reći njihova uloga, uočljivo naglašenija, pogotovo ona violine i frula, čije se solaže često nadmudruju s gitarističkim riffovima, odmjenjujući tako standardnu, i ovdje nazočnu inferiornost ‘žičanih’ sola, dok se violine, ne i isključivo, ističu u uvodnim dijelovima pjesama (razorna i ponajbolja “Nil” ili “Quoth The Raven“).

    Iako, manje se čuju gajde, što je šteta, pogotovo prisjetimo li se ranijih albuma, ili pak osluhnemo li duboko atmosferski outro “The Liminal Passage“. Osim s hurdy-gurdy, Anna je ovdje dobila i vrlo značajnu pjevačku ulogu, opravdavši tako vokalne potencijale koji su joj se ranije pripisivali, a koje je nagovjestila u nekim pjesmama (“Slania’s Song”), potvrdila na “Evocation I: The Arcane Dominion“, ovdje i dokazala.

    U svoje pjevanje unosi dosta prirodne iskrenosti, emocija, možda čak pokoji gram previše sjete i tugaljivosti, pa ne bi bilo loše dati im ‘malo više života’, malo ih obuzdati, no ništa strašno, ništa što bi utjecalo na pozitivni dojam vezan uz ovu dobrodošlu promjenu u opusu benda. Jednako kao i na (pre)brutalno, opasno duboko Chrigelovo pjevanje, pardončić, režanje, koje je opet u dubokom kontrastu sa skoro svim ostalim individualnim izvedbama, pogotovo onima s heavy i folk predznacima.

    Ono u čemu vidim prostora za napredak, iliti čak bolje reći potrebu za poboljšanjem, su vokalne clean izvedbe, koje se malo znaju ‘utopiti’ i nekako mi ne djeluju dorađene do kraja. Više kao da moraju, a ne kao da trebaju biti tamo gdje jesu.

    Tekstovi su, kao i kod velikog broja folk, i ne samo folk-metal bendova, bazirani na mitovima i legendama, ovdje vezanim uz keltsku kulturu i povijest, pisani na engleskom jeziku, što je isto jedna od različitosti sa “Slaniom“, gdje ih je bilo i na galskom.

    Ritmovi se kreću u rasponu od srednjih do brzih, s pokojim sporijim dijelom, uglavnom intermezzima (akustično-pripovjedačkim), s velikom tečnošću, spomenutom pojačanom melodioznošću koja donosi veću dozu zaraznosti. Epska atmosfera jasno se može iščitati iz svakog djelića albuma, s time da je ovoga puta kompletan sound čak i nešto mračniji nego inače u slučaju Eluveitiea.

    Produkcija je agresivna, direktna i rezolutna, na kakvu smo naučeni od zadnjih ostvarenja ovoga benda, posebno su lijepo i maštovito aranžirani folk elementi koji su svojevrstan balans između beskompromisnih, glasnih i bržih, te onih sporijih, melankoličnijih i ‘žalosnijih’ dijelova pjesama.

    Zanimljivo, ne i posve novo, je to da se mogu čuti čak četiri instrumentala (istina, neki s malo pripovijedanja). Prvi je “Otherworld” koji nudi ‘ulazak’ u album, otužni intro s dosta gajdi i mračnog ugođaja, koji podsjeća na Clannad, nešto svježiji i prirodniji je “Isara” koji i počinje sa žuborom vode u tom stilu, uz puno akustične gitare i frule, te s tek nešto bržim drugim dijelom u kojem se priključuje bubanj.

    Najzarazniji i nekako najugodniji za slušanje je malo opušteniji “Setlon“, sa značajnijim dodacima mandoline, bubnja i frule, dok spomenuti “The Liminal Passage” sadržava više tmurnije atmosfere i lako moguće najavu sljedećeg albuma.

    U kategoriju ponajboljih pjesama spada “Everything Remains (As It Never Was)“, s jakim i glasnim bubnjem, izmjenom grubih vokala i brzih ritmova, sporijim dijelovima u kojima je angažirano female pjevanje, krasnom solažom frule i umirujućim sporijim segmentom s tihim ženskim pjevanjem i muškim pripovjedanjem, nakon kojeg se opet može uživati u brzom i glasnom ritmu.

    Možda čak i bolja od nje je “Quoth The Raven“, snažna stvar srednjeg ritma s pamtljivim melodijama, uz početni violinski dio, kojem se priključuju gitare s najmelodičnijim riffom na albumu (inače karakteristika cijele pjesme), miksom grubog muškog i, nešto snažnijeg i glasnijeg nego inače, ženskog pjevanja čiji je pripovjedački dio, koji se pretače u kričavi, uvod u njezin najbolji, melodični završni dio koji okončava odličnim miksom riffa i violine i umjerenim pjevanjem.

    ‘Najprožvakanije’ pjesme, naravno, ne zato i slabije od ostalih, kontinuirano su melodične “Thousandfold“, koja je i najavila album, te od nje dosta žešća “Kingdom Come Undone“, s početkom kao da je puštena s ploče. Odličan je i baladni naslov “Lugdunon“, s riffom kao ‘preslikanim’ s “Inis Mona”, novim miksom grubih i nježnih vokala, heavy solićem, ‘kompanjonstvom’ frule i gitarskog riffa, te mnogo epskog ugođaja.

    Koji, kako smo naveli, u svom nešto pesimističnijem formatu prati kompletan opus albuma na kojem su Chrigel i ekipa opet napravili puno dobrih pjesama, s jednom možda i najvažnijom karakteristikom koju sam skoro zaboravio istaknuti – koncertno su izrazito potentne. Stoga treba reći da samo kombinacija studijskog preslušavanja i koncertnog doživljaja daje o njima, ako ne potpun, onda barem potpuniji dojam.

    Nakon kojeg bi se trebalo zaključiti da je švicarski bend (opet) snimio jedan jako dobar album s bazom u švedskom metalu i keltskom folku.

    Muziku podržava