Kontra mraku, kontra sili

Postoje li dvije fraze koje oblikuju umjetnički put Dušana Kojića-Koje, basista, pjevača, osnivača i glavnog autora grupe Disciplin A Kitschme (ili Disciplina kičme), to su “Opet” i “Samo disciplina”, snimke kojima počinje, odnosno završava ovaj album.

“Opet.” opet daje sve što slušatelj želi od Discipline kičme. Tu su kratke, efektne fraze čovjeka koji je pomahnitao od modernog života u gradskoj džungli, a istovremeno ne može bez nje. Tu je robustan, vulkanski bas, marširajući ritam, tu je psihodelija, tu je buntovnički stav s razlogom. Kojin bijes je i dalje punkerski autentičan, i ovo je lijep primjer kako se može zadržati punkerska vizura u nekom drugom glazbenom stilu. Od albuma prethodnika “Uf!“, “Opet.” se razlikuje po drugačijem zvukovlju – uvedena je usna harmonika, dok limenih puhača nema, bubnjara Bucu je zamijenio Vul, album je nešto dulji i ima više praznog hoda, a ostalo je slično: oba albuma počinju žamorom, Koja se bori protiv zatupljivanja i konzumerizma, ali i protiv lažne političke korektnosti u finoj, podrugljivoj “Zaboravili rokenrol“, gdje ga, nakon što izreče “Zaboravili rokenrol i otišli u shopping mall“, ispravlja pjevačica Manja koja dodaje: “Tržni centar!“.

“Ovisnik o moći neće dobro proći” će asocirati na onu staru “Ja imam šarene oči, novac neće doći“, kao i “Reci: Ruke u vis!” s parolama “Ne u banci, ne u stranci, ne u zamci, na distanci“, no sve te pjesme zvuče otpjevane iz usta čovjeka koji se nakon tri i pol dekade karijere s pravom pjeni na iste stvari.

On je vojska uličnih prosvjednika sastavljen od jednog čovjeka, on je basist koji svoj instrument tretira poput Hendrixa (i posvećuje mu pjesmu), on je sklon improvizaciji, iako nije zaboravio svoju punkersku mladost. Ako bude kakvih protestnih skupova u ime socijalnih prava i protiv banaka te protiv privatizacije zdravstva, svakako ponesite primjerak ovog albuma da razgali srca prosvjednika.

“Manitu” i “Nepokolebljivost pokaži ti” spuštaju ubojiti tempo prvog dijela albuma i u kontekstu drugih zvučnih bombi djeluju manje uvjerljivo, ali zato zaključna “Samo disciplina“, monstruozni komad desetominutnog jazza/punka/psihodelije podiže ukupni dojam visoko.

“Opet.” je opet trijumf najoriginalnijeg benda na području nekadašnje Jugoslavije.