Konfekcija ‘Alanis’

    1244

    Alanis Morissette

    Havoc and Bright Lights

    Datum izdanja: 31.08.2012.

    Izdavač: Sony Music / Menart

    Žanr: Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Guardian
    2. Woman Down
    3. Till You
    4. Celebrity
    5. Empathy
    6. Lens
    7. Spiral
    8. Numb
    9. Havoc
    10. Win and Win
    11. Receive
    12. Edge of Evolution
    13. Will You Be My Girlfriend
    14. Magical Child

    Zbir tema koji se tiče produhovljenosti, ženskih pitanja, emocija i intimnih lutanja praćenih ispovjednim zvukom (najčešće) američkog folka još se poodavno zove žensko pismo.

    U devedesetima je taj žanr dobio novi zamah, ponajviše zahvaljujući komercijalnim uspjesima Joan Osborne (sjećate li se pjesmuljka “One of Us”), Jewel, Dido, ali i Alanis Morissette, koja je napravila pomutnju albumom “Jagged Little Pill”, a potom je, ne bez teškoća, uspjela zadržati status svjetske zvijezde, iako nijedan njen album nije dosegao značaj ploče “Jagged Little Pill”.

    Njen novi album “Havoc and Bright Lights” vjerojatno neće nadmašiti “Pill”. I to je u redu, jer glazbena umjetnost nije atletika ni matematika. Ono što je veći problem jest to što “Havoc and Bright Lights” zvuči iritantno ispolirano, i što se preko zvučnika može osjetiti kalkuliranje zvuka, senzibiliteta i svega ostalog, sa željom da se ploča svidi ‘svim društvenim skupinama bez da se ijedna favorizira’, što ponekog kritičara može i naljutiti. Gospođa Alanis zaradila je i novaca i slave za tri života, i umjesto da u miru radi muziku kakvu želi slušati, da preuzima rizike i ‘dere kak se spada’, od nje dobivamo ne albume, nego proizvode koji zvuče kao da, u slučaju neuspjeha, Alanis neće imati čime platiti grijanje i registrirati auto.

    Je, Alanis pjeva o emocijama i emotivnim proživljavanjima, o duboko intimnim odnosima dvoje ljudi, no što to vrijedi kad je muzika tek fingirano žešća, kad je vokal intenzivan, ali neuvjerljiv i kada sat vremena dug album (skupa s dvije bonus pjesme) ne stvara nikakvu želju slušatelja da ga se čuje ponovo, i da se glasnoća i promjene vokala, melodija i ritmova događaju gotovo na razini mehanike, algoritama i računalnih petlji.

    Alanis dakle pika folk, pop, rock, a najčešće se njen izričaj na ovom albumu može opisati kao power pop bez ‘power’. Trudi se Alanis, mora se priznati, čak je ubacila malo fragmenata The xx-a u “Empathy“, no osim možda “Woman Down” teško je na “Havoc and the Bright Lights” naći pjesmu koju biste mogli čuti na radiju i osjetiti da pravi razliku između ostalih izvođača.

    Muziku podržava